Prema procjenama organizatora, oko 1000 ljudi došlo je na 19. Povorku ponosa u organizaciji Zagreb Pridea, a sve je prošlo bez incidenata.
POGLEDAJTE VIDEO
Osim toga da nije u lipnju, mjesecu ponosa, već u rujnu i pod maskama zbog korona virusa, novost je i ta da se po prvi puta povorka skupljala na Markovom trgu i to ne slučajno.
- Zahtijevamo stoga da se pokrene postupak promjene Ustava tako da se u svim pravima i obvezama izjednače sve obitelji. Sazrelo je vrijeme da se nepravedna i duboko ponižavajuća odredba o definiciji braka izmijeni tako da uključi i istospolne obitelji.
Nedavna odluka Ustavnog suda kojom je istospolnim obiteljima omogućeno udomljavanje djece jasno govori koliko je ustavno ograničenje iz 2013. zastarjelo, besmisleno i protuprirodno.
Ono ne odražava stvarne živote kojima živimo. Mi smo živi svjedoci i svjedokinje ove nepravde. Svakodnevno svjedočimo da lezbijke, gejevi, biseksualne, trans, interspolne i queer osobe u Hrvatskoj stvaraju obitelji, sa svojom djecom ili bez njih, ali i dalje ne živimo jednakost u pravima i dostojanstvu.
Ove, devetnaeste godine Povorke, borimo se za ustavnu jednakost i pravo na slobodu, unutar i izvan četiri zida! - rekli su u proglasu na samom počeku Pridea.
Povorka se potom uputila preko Strossmayerovog šetališta, Mesničke ulice i Ilice do Trga bana Jelačića, zatim preko Europskog trga do Ribnjaka, gdje je povorka završila oko 16.30 sati.
- Došla sam ovdje podržati prava LGBTIQ+ osoba. Ovo mi je treći Pride u Zagrebu i situacija se stvarno mijenja na bolje. Ipak, ovo je daleko od kraja, moramo izlaziti na ulice. I dalje nas ne štite zakoni, a niti sam Ustav. Ako želimo da nam bude bolje, moramo biti glasni - rekla nam je Ivana (29).
- Izlazim na ulice jer moramo pokazati društvu vidljivost LGBTIQ+ osoba i obitelji jer svakodnevno smo tu, u svim sferama života, mi smo među vama. Bitno je da dođemo u jednakost sa svim drugim manjinama jer svi smo jednaki - ispričao nam je Matej (24).
Povorku ponosa podržali su i saborski zastupnici, Sandra Benčić i Tomislav Tomašević iz stranke Možemo!, te Katarina Peović iz Radničke fronte.
Sandra Benčić bila je jedna od organizatorica prvog Pridea koji se održao 2001. godine.
- Nije obilježje obitelji njena heteroseksualna ili homoseksualna narav, nego ljubav i briga koju članovi obitelji imaju jedni za druge. Zbog toga ćemo se boriti za to da se izmjeni Ustavna odredba koja je u zakon ušla 2013. godine, koja onemogućuje sklapanje braka istospolnim osobama. Isto tako ćemo se boriti da pravo na privatnost, u kojeg spada i obiteljski život, a unutar toga je pitanje posvajanja i udomiteljstva bude da ono bude omogućeno za sve, bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju - kaže.
Ipak, smatra, da se u proteklih 19 godina vide velike razlike.
- Sjećam se prvog Pridea, s obzirom da sam pomagala u pripremi, bila sam jedna od onih koju je policija stavila u maricu nakon povorke i izveli nas izvan jer nas je trebalo štititi. Znate da su brojni aktivisti i aktivistkinje bili napadnuti. Danas imamo situaciju gdje nam mašu s prozora. Mada još uvijek postoje opravdani zahtjevi, smatram da se čitava atmosfera i atmosfera prihvaćanja promijenila na bolje. Na kraju krajeva, danas imamo Zakon o registriranom partnerstvu o kojem smo tada mogli samo sanjati. Kao netko tko se već dugo bavi ljudskim pravima, mogu reći da smo na tom polju stvarno napravili pomak, ali da ti pomaci nisu dovoljni. Moramo i dalje raditi i na edukaciji i na promociji prava - zaključila je Benčić.
S time se slaže i izvršna koordinatorica Prdea, Ana Urlić.
- Od prvog Pridea do danas, pomaka ima. Ima osoba koje su više out, koje se uključuju u pokret i koje su osnaženije. No nažalost, još uvijek je naša stvarnost brutalna. Prema zadnjem istraživanju gotovo 70 posto osoba doživljava nasilje i diskriminaciju. Od toga trećina ispitanih LGBTIQ+ osoba je pokušala izvršiti samoubojstvo. Dakle, još uvijek nismo sigurni na ulicama. Zato ćemo marširati koliko god Prideova treba. Pride će se održati uvijek, bez obzira na uvjete poput pandemije, snježne oluje,..važno je pokazati da smo tu, da nas ima i da postojimo - pogotovo za one koji danas ne mogu biti s nama, koje su sad zbog raznih razloga, isto tako korone, ali i zbog toga što se nalaze u nasilnim i diskriminatornim domovima i teško im je i boje se doći. Zbog njih smo danas prošetali ulicama našeg grada- zaključila je.