Od početka rata i dana kad su u trenu prekinute mnoge mladosti, od dana kad su mnoge obitelji zauvijek zavijene u suze, a tisuće sudbina zauvijek zatočene u pitanjima o kraju, boli i patnji, prošlo je 28 godina. Zato smo odlučili na stranicama 24sata, simbolično, objaviti 28 portreta, 28 priča o nestalim ljudima iz svih dijelova zemlje. Dvadeset i osam lica tuge. Donosimo vam nove četiri priče, a u sljedećim danima objavljujemo i ostale ispovijesti. Pokrovitelji akcije Nestali su, uz podršku Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih branitelja, predsjednica Republike Kolinda Grabar-Kitarović, MUP, MORH, Ministarstvo branitelja, Grad Zagreb, Zagrebačka županija, HEP, Janaf, Plinacro, Kamgrad i Jadrolinija.
Nastavit ćemo i dalje pričati, pisati i snimati ispovijesti o tim sudbinama, uskoro izlazi i druga knjiga s najvećim neispričanim pričama Domovinskog rata, s potresnim svjedočanstvima koje mnoge obitelji i mnogi u zemlji u sebi nose kao otvorene rane.
Da vidim brata, zagrlila bih ga kao što je on grlio mene
Seko, ja odlazim, ne znam kad ćemo se ponovno čuti i vidjeti, to su bile zadnje riječi koje mi je brat Ivan izgovorio 18. srpnja 1991. godine. Dan kasnije s kolegama policajcima otišao je na Banovinu. Na položaju je ranjen, a sanitet koji ga je prevozio u sisačku bolnicu presreli su četnici i od 26. srpnja 1991. gubi mu se svaki trag.I nakon tih silnih godina još čekam da mi se vrati. Da ga vidim, rekla bih mu: ‘Dragi brate, ne vjerujem da si to ti i ne mogu te prepoznati nakon svih ovih godina’. Živo se sjećam njegovih nepodopština, zagrljaja i riječi: ‘Seko, ne brini, sve će biti u redu’. Tako bih i ja njega zagrlila da ga sad vidim.
Katica Žalac-Guštin (49) iz Ozlja traži nestalog brata Ivana (29)
Tata nije zaslužio da tolike godine ne znam ništa o njemu
Moja majka je umrla dvije godine prije rata. Tata je sa svojom sestrom Marijom ostao živjeti u obiteljskoj kući u Slunju. Nije želio otići. Neki od ljudi koji su bili najbliži mojemu ocu povjerili su mi da su, nakon što je u prosincu 1991. kuća spaljena, obilazili zgarište te dozivali oca i tetu, no nitko se nije javio. Moj otac je čovjek koji je volio druge i drugima pomagao cijeli život. Nije zavrijedio da tolike godine ne znam ništa o njemu. Kad bih barem imao bilo kakvu informaciju o njemu. Pomozite da ga pronađem i dostojno pokopam. Jer ovo zaista nije zaslužio.
Tomislav Katić (45) iz Karlovca traži oca Ivana (61)