Apokaliptične slike i dramatični vapaji ljudi koji su zbog vodene stihije morali napustiti domove s plastičnim vrećicama duboko su dirnuli i naše mališane.
Iako neki tek svladavaju slova, dječjom iskrenošću i jednostavnošću svoje su vršnjake pokušali razveseliti i utješiti pismima. Za njih su se odrekli i onog što im je najdraže - igračaka i slatkiša.
- Želim pomoći djeci koja sada nemaju. Moja seka i ja imamo i previše, a njima je mokro i tužni su - rekao je Antonio Dimić (5) iz Zagreba koji je s mamom poslao punu kutiju igračaka i potrepština u Slavoniju. Upravo su takvi paketi počeli pristizati iz cijele zemlje u poplavljena područja. U ovim danima strahote to će im barem malo svratiti misli sa svih njima najdražih izgubljenih igračaka...
Volim medu. Kupili su mi ga mama i tata. Ali želim ga poslati nekome koga će veseliti kao i mene. Imam još igračaka, govori Gabriela Prgomet (4) iz Makarske kopajući ručicama po vreći.
Nakon što je iz nje izvadila plišano srce, pčelicu, torbicu Hello Kitty, mali autobus, zebru, pištolj i privjesak, zadovoljno je pljesnula rukama.
- To je to! Sve ću to poslati djeci koja su zbog poplava ostala bez ičega - govori Gabriela, koja već danima na televiziji gleda stravične prizore s poplavljenih područja.
- Jako je suosjećajna i znatiželjna i od nje se ništa ne može sakriti. Kad je u 24sata vidjela djevojčicu koja je darovala plišanu igračku, otišla je u sobu i okrenula je naglavačke. Tražila je vreću u koju će potrpati sve one igračke koje želi pokloniti djeci koja su ostala bez ičega - kaže nam njen otac Josip Prgomet (30), dočasnik HV-a.
I Dominik Dobranić (8) iz Samobora proplakao je gledajući dramatične prizore na televiziji. Gledajući majku Karolinu (37) kako pakira stvari za stradale ljude, učenik 1b razreda O.Š. Samobor i sam je odlučio napraviti paketić za nepoznatog prijatelja.
Priložio je smoki, puzzle, autić, hlačice i igračku zebru. Uz to je priložio i dirljivo pismo koje je ganulo cijelu Hrvatsku: Dragi moj nepoznati prijatelju, ja se zovem Dominik. Imam osam godina i živim u Samoboru. Žao mi je što si morao napustiti svoju kuću, pa ti šaljem svoju igračku i mali dar. Možda se jednog dana upoznamo - napisao je Dominik. U utorak prije škole zatekli smo ga u samoborskom DVD-u kako pomaže oko pakiranja donacija za Slavoniju.
- Dječak je ostao bez kuće i htio sam ga razveseliti - kaže Dominik.
Strašni prizori kuća pod vodom, poplavljenih sela i ljudi koji su morali ostaviti sve kako bi se spasili ganuli su Marlenu Odobašić (10) iz Pule.
- Da imam veliku kuću, sve bih ih primila kod sebe da se skupa igramo i čekamo da se napravi njihov dom - rekla je Marlena, koja je napisala dirljivo pismo djeci Slavonije. Priložila ga je uz najdražu igračku da bar na tren razveseli neko dijete.
- Puno djece iz Hrvatske misli na djecu Slavonije, Bosne i Srbije. Žao mi je što u ovim trenucima ne postoji neki Superman koji će dok kažeš ‘keks’ učiniti čudo i isušiti poplavu da se svi mogu vratiti svojim domovima i zaboraviti sve te strašne stvari. Ali i mi imamo puno heroja koji su pomogli tim ljudima i dalje pomažu - kazala je djevojčica Marlena iz Pule.