Generacijama muškaraca unosila je nemir u snove, a i danas, s navršenih 60 godina, što je proslavila prije tjedan dana, izgleda fantastično.
Beogradska glumica Neda Arnerić dio godišnjeg odmora provela je radno, kao članica žirija za Međunarodni program na 60. festivalu igranog filma u Puli i bila je to zgoda da se prisjeti bogate karijere koju je počela s 14 godina, kad je debitirala u filmu “San” Puriše Đorđevića. Do danas je odigrala više od sto filmskih uloga i desetke kazališnih. Davne 1967. godine osvojila je Zlatnu arenu za glavnu žensku ulogu, a poslije je još dvaput dobila to priznanje.
- Kao velik filmofil, kod kuće često gledam filmove. I dobre i loše. Ali ne volim biti članicom žirija. To je nezahvalna uloga jer, evo, i sad sam odgledala nekoliko fantastičnih filmova, ali su različitih žanrova i nemoguće je reći koji je najbolji. Danas, s toliko godina glumačkog iskustva, mislim da su nagrade uvijek splet nekih okolnosti koje ne moraju nužno biti potvrda kvalitete - kaže.
- O svakom filmu pišem bilješke poput štreberice, a navečer na balkonu, dok suprug spava, ispušim pet cigareta i pišem impresije.
Kako kaže, štreberica je bila i u tinejdžerskim danima, a na to ju je natjerala uspješna glumačka karijera. Trilogija “San”, “Jutro” i “Dan” snimala se godinu za godinom i zbog toga je izostajala iz škole, a na kraju godine polagala razredne ispite.
- Bila sam klinka i nisam shvaćala što snimam, nisam shvaćala da je to bila filmska poezija. Imala sam 13-14 godina, nisam shvaćala scenarij, ali sam pred kamerom bila spontana i govorila što mi se reklo.