Nosim dimnjačarsku četku, vitlo, čimberlin, kugle i drugi alat potreban za čišćenje dimnjaka, kao i dimnjačarsko odijelo. Sve zajedno to teži oko pet kilograma i dnevno ‘odradim’ 25 dimnjaka, priča nam rođena Riječanka, bajkerica i bivša atletičarka Josipa Briški (48), koja se zbog ljubavi doselila u Međimurje.
Iako je po struci drvni tehničar, dosad je radila svakakve poslove. A posao dimnjačara odavno ju je privlačio. Ne smetaju joj čađa ni prljavština, štoviše, jako je zavoljela taj posao koji radi zadnjih mjesec dana u varaždinskom poduzeću Dimax, koje obavlja dimnjačarske usluge.
POGLEDAJTE VIDEO
- Radila sam u jednoj tvrtki i dala otkaz jer sam željela promijeniti posao. Vidjela sam natječaj i prijavila se. Pomalo sam se bojala da možda neće htjeti zaposliti ženu, no pozvali su me na razgovor i odmah sam dobila posao. Jako sam zadovoljna, kolege su me super prihvatile, pomognu mi savjetom s obzirom na to da sam nova u tom poslu. Posao nije težak. U početku su me ljudi pomalo čudno gledali, sumnjajući u moje sposobnosti. No ubrzo su me počeli dobro prihvaćati. Kažu mi, svaka vam čast da ste se prihvatili tog posla - priča nam Josipa dok s njom šetamo po terenu.
"Sjednite, uzmite kavu"
Suprug i njezine četiri kćeri, koje žive u Rijeci, također su bez problema prihvatili njezin novi posao. U početku im je, kaže Josipa, to bilo smiješno, no sad su se već privikle. U gotovo svakoj kući u koju dođe poslom lijepo je dočekaju, pogotovo žene. Najradije bi da ostane s njima sjediti i malo popričati,
- Ponude me kavom, čajem, kolačima ili što već imaju. No što bih napravila kad bih svugdje sjela i popila kavu - kaže Josipa.
Osim što bi svi s njom popili kavu, rado joj prilaze s molbom da joj dodirnu gumb za sreću.
- Gotovo u svakoj kući me pitaju gdje vam je gumb da se uhvatimo za sreću? I na ulici dnevno oko desetak ljudi me to isto pita. Kažu da nemaju na sebi gumba pa bi se uhvatili za moj. Ženama dopustim da se uhvate, ali muškarcima ne - kaže Josipa dodajući kako bi i muškarcima i ženama preporučila ovaj posao.
Njezini novi šefovi, otac Stjepan i sin Miroslav, oduševljeni su kako je Josipa tako brzo sve savladala.
- Jako je dobra, ljudi je na terenu hvale. Neki misle da je čak i bolja od muških dimnjačara jer ona sve lijepo i pedantno počisti za sobom. Kao atletičarka ima vrlo čvrste i jake mišičave ruke pa joj nije problem ni fizički napor. I ono najvažnije - nije je strah visine - govore nam,
A kad se vrati kući nakon radnog dana, prvo je na redu tuširanje.
"Bolja od muških"
- Treba mi gotovo 45 minuta da sa sebe operem svu prljavštinu, ali svejedno volim ovaj posao i vidim se u njemu. Mogu ga obavljati i stari i mladi. Mnogi se žale da nema posla, a to nije istina. Ja sam prezadovoljna njime - kaže Josipa.