Grad je bio opustošen. Cjelokupno stanovništvo su evakuirali, ruševine Makarske tog nedjeljnog jutra razgrtale su tek čizme vatrogasaca. Kamene gromade s Biokova rušile su kuće, zgrade, škole... Neke su stijene došle i do mora. Dio ljudi iselio je u Baško Polje i Dječje Selo, gdje su Makarani 147 godina prije bježali od epidemije kuge.
Gromade s Biokova došle do mora
Na današnji dan 11. siječnja 1962. godine Makarsku je pogodio razoran potres koji je bio između 6 i 6.9 po Richteru. Najavio ga je blaži potres, 7. siječnja. U ta dva potresa poginulo je dvoje.
Odronjeni kamen s Biokova ubio je Juru Prlca u Drašnicama, a četiri dana kasnije zid je pao na Emila Marinovića u Makarskoj. Desetak ljudi je bilo teže ozlijeđeno, nekoliko desetaka lakše. Odmah su organizirali štab za pomoć stradalima, odluka je bila da se stanovništvo najugroženijih podbiokovskih sela i gradova odmah evakuira, kao i cijela Makarska.
Prazna su zjapila mjesta Podgora, Drašnice, Tučepi...
'Mislili smo da je rat'
Tog nedjeljnog jutra 11. Makarane je probudila strašna tutnjava. Potres je odlomio kamene gromade s Biokova koje su rušile sve pred sobom. Pravo je čudo kako nije bilo više žrtava.
- Mislili smo da je rat, da nas netko bombardira. Taj drugi potres bio je oko 6 sati, još je bio mrak. Zavladala je panika. Imao sam osjećaj da se planina pomaknula. Čula se strahovita grmljavina. Poslije par trenutaka, Biokovo se više nije vidjelo od prašine. Odzvanjali su krikovi vukova, ptica... - ispričao je za Večernji list Velimir Urlić, tada 10-godišnjak.
Uništeno 108 škola, 25 kilometara ceste...
Potresa se prisjetio i Josip Baričević koji se probudio nekoliko trenutaka prije nego je zatreslo.
- Ne znam ni sam što me probudilo, možda sam nešto osjetio jer potres dolazi na valove. Bespomoćan si, a ispod tebe se trese. Gadan je to osjećaj. Ne možeš ništa. Čekaš sudbinu i nemoćan si - ispričao je Baričević za Večernji.
Najviše su stradala naselja Podgora, Drašnice, Igrane, Tučepi, Živogošće, Zaostrog, Gradac, Brist, Drvenik i Podaca, Makarska i Ploče. Prema službenom izvještaju, oštećeno je 14.980 kuća, njih 3256 bilo je neupotrebljivo, oštećeno je ili porušeno 108 škola, 25 kilometara ceste, 1343 metra obale...
Parobrod nakrcan putnicima
Neki se nikad nisu vratili u svoje domove, izbjegli su u druge dijelove Hrvatske, u Istru, Zagreb... U tim trenucima katastrofe organizirali su prihvatilišta u hotelima i školama, osigurali su dovoljno hrane i nastavu za djecu.
Gvardijan franjevačkog samostana u Zaostrogu Aleksandar Ribičić opisao je detalje užasa.
"Nakon što se tlo zatreslo, dio ljudi je otrčao pod veliko stablo. Nakon drugog udara nastala je panika. Ljudi su bježali čime god su stigli. Najviše čamcima i vojnim brodovima. Tog četvrtka putnički parobrod 'Njegoš' isplovio je iz Makarske s dva sata zakašnjenja, prenatrpan putnicima koji su bježali iz razrušenoga grada".
Upali u stanove hrvatskih proljećara: Uhitili i Tuđmana
U ranu zoru, 11. siječnja 1972. godine, uhitili su desetoricu sudionika Hrvatskog proljeća: Franju Tuđmana, Marka Veselicu, Šimu Đodana, Hrvoja Šošića, Vladu Gotovca, Vlatka Pavletića, Jozu Ivičević-Bakulića, Ante Glibotu, Zvonimira Komaricu i Antu Bačića. Sve nakon Titove odluke da se uguši pokret godinu prije. Optužili su ih za nacionalizam.
Prvi je primio inzulin za šećernu bolest
Leonard Thompson primio je inzulin za dijabetes tip 1 u Torontu 11. siječnja 1922. Imao je 14 godina i bio je prvi koji je primio inzulin za šećernu bolest. Imao je blažu alergiju pa je drugu poboljšanu dozu primio 12 dana kasnije. Umro je od upale pluća s 26 godina.
Pogledajte i ostale retro vremeplove: