Na kninskom području niknule su 17.8. 1990. prve srpske barikade. A noću su oko srpskih sela počele kružiti naoružane straže s izlikom da se boje “ustaškoga genocida”.. Balvanima i kamenjem na pobunjeni Srbi odsjekli su tada jug od sjevera Hrvatske. Tražili su autonomiju.
Prometnice okolo Knina blokirane su čime je i fizički započela oružana pobuna koja je zbog stavljanja velikih balvana i krupnog kamenja prozvana „balvan revolucijom“. Bio je to uvod u Domovinski rat i otvorenu agresije Srbije i JNA na Hrvatsku.
Dogodilo se to samo malo više od mjesec dana prije nego što je proglašena srpska autonomija - SAO Krajina.
Naime, na današnji dan 1990. na osnovi provedenog plebiscita Srpsko nacionalno vijeće (SNV) proglasilo je srpsku autonomiju.
Da će hrvatski Srbi odlučiti za ovako radikalnim rješenjem dalo se naslutiti nakon srpanjskog proglašenja takozvane Zajednice općina sjeverne Dalmacije i Like, a zatim i odbijanja kninskih milicajaca da služe hrvatskom Ministarstvu unutarnjih poslova.
Pripremanje odcjepljenja od Hrvatske
Kao politička stranka koja je trebala okupiti Srbe u Hrvatskoj, početkom 1990. godine osnovana je Srpska demokratska stranka(SDS), pod vodstvom Jovana Raškovića. Ubrzo je glavnu ulogu u vodstvu srpskog pokreta u Hrvatskoj preuzeo kninski zubar Milan Babić, predsjednik Skupštine općine Knin.
- Neposredno nakon pobjede HDZ-a, vodstvo SDS-a uz potporu Beograda kreće u akciju stvaranja srpske autonomne jedinice u Hrvatskoj. Zapravo, nije riječ o želji za autonomijom u sklopu Hrvatske nego o pripremama za buduće hrvatsko-srpsko razgraničenje. Kao što svjedoči dnevnik B. Jovića, krajevi obuhvaćeni srpskom autonomijom u Hrvatskoj trebali su u slučaju hrvatskog osamostaljenja ostati u novoj jugoslavenskoj državi, u skladu s Miloševićevom politikom 'Svi Srbi u jednoj državi'. Tako je sredinom 1990. osnovana Zajednica općina sjeverne Dalmacije i Like, koja će se do kraja iste godine prestrojiti u Srpsku autonomnu oblast Krajinu, čije je osnivanje odobreno na referendumu hrvatskih Srba koji nije imao uporišta ni u hrvatskom, niti u saveznom ustavu - piše Nikica Barić u svom djelu Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990 -1995.
Proglašenje srpske autonomije bio je konačan dokaz da su hrvatski Srbi organizirano pripremali odcjepljenje od Hrvatske kako bi stvorili vlastitu državu, odnosno ostali u savezu s Srbijom.
- Na izjašnjavanje o srpskoj autonomiji u Hrvatskoj moglo je izaći cjelokupno punoljetno srpsko stanovništvo koje živi i Hrvatskoj, kao i Srbi koji ne žive u Hrvatskoj, ali imaju njezino državljanstvo, odnosno u njoj su rođeni ili su im roditelji podrijetlom s tog područja.
U Hrvatskoj je izjašnjavanje organizirano u 23 općine (Beli Manastir, Benkovac, Daruvar, Donji Lapac, Dvor na Uni, Garešnica, Glina, Gospić, Gračac, Grubišno polje, Karlovac, Knin, Kostajnica, Obrovac, Ogulin, Otočac, Pakrac, Petrinja, Slunj, Titova Korenica, Vojnić, Vrginmost, Vukovar). Te općine trebale su biti osnova za autonomiju Srba u Hrvatskoj, iako je izjašnjavanje organizirano i u drugim dijelovima Hrvatske, što su u pojedinim slučajevima hrvatske vlasti pokušale spriječiti. Izjašnjavanje je provedeno i u Srbiji, nekim dijelovima Bosne i Hercegovine, a nešto više od 1200 glasačkih listića stiglo je i iz Sjedinjenih Američkih Država - navodi Barić u svojoj knjizi te dodaje kako je na sjednici SNV-a iznesen podatak da je izjašnjavanju pristupilo 756 781 osoba(567 317 u Hrvatskoj i 189 464 izvan Hrvatske) i da se od tog broja 99,96 posto izjasnila za srpsku autonomiju.
Blokiranje cesta i pruga
Vodstvo srpskog pokreta bilo je zadovoljno. Glavni cilj je bio ostvaren jer su provedbom izjašnjavanja dobilo pokriće za proglašenje srpske autonomije u Hrvatskoj.
Uskoro su organizirane nove blokade i miniranje prometnica u dalmatinskom zaleđu. Promet cestama i prugama uskoro je dijelom blokiran i na području Like.
Do kraja listopada predstavnici Teritorijalne obrane Obrovca, Knina, Benkovca, Donjeg Lapca i Gračaca i Srpske demokratske stranke na sastanku u manastiru Krupa dogovorili su se o oružanom otporu hrvatskoj vlasti koja je nastojala uvesti red i mir na svome teritoriju.
U isto to vrijeme u Zagrebu se formirala Radna grupa Sabora RH za izradu projekta kulturne autonomije Srba u Hrvatskoj. U njoj su bili istaknuti srpski intelektualci. No ni to, kao i činjenica da dio hrvatskih Srba nije podupirao oružanu pobunu, nije previše značilo čelnicima SDS-a.
Nakon što je 'Srpsko nacionalno vijeće' proglasilo 'autonomiju srpskog naroda', skupština te tvorevine 31. svibnja 1991. godine donosi 'zakon' kojim se proglašava Republika Srpska Krajina, na čelu s Vladom RSK i Milanom Babićem kao prvim predsjednikom.
Ta međunarodno nepriznata marionetska srpska paradržava unutar Hrvatske stvorena isključivo u funkciji stvaranja Velike Srbije u vojno redarstvenoj akciji Oluja raspala se u samo nekoliko dana.