Nakon putopisa “Na Putu svile” i “Tragovima Odiseja”, od kojih je potonji dobio Kiklopa za najbolju knjigu publicistike, novi projekt Jasena Boke bavi se jednom od najvažnijih osoba u povijesti: Aleksandrom Velikim. Rezultat je knjiga “Zašto Uzbekistanci djecu rade četvrtkom” koja izlazi u nakladi Profila.
Express: Kako uspijevate istodobno voditi Dramu HNK Split i biti avanturist?
Ne pokušavam nemoguće stvari, a ta bi bila jedna od njih. Nakon pet godina iskustva bivanja samostalnim umjetnikom prije nešto manje od dvije godine ušao sam opet u radni odnos, čime sam sigurno prestao biti ‘profesionalni avanturist’. Sad sam usredotočen na putničke projekte koji se mogu realizirati u sklopu godišnjeg odmora. Tako je projekt Aleksandar realiziran na razmeđi dvije godine, u dvije faze, što mi je omogućilo dvomjesečno putovanje koliko traju dva godišnja odmora. Nemoguće bi bilo dobro raditi ovakav kazališni posao, a pritom neograničeno putovati. Tako niti dobro radiš svoj posao, niti dobro putuješ.
Express: Znam da drugi dio pitanja zvuči megalomanski, ali... Koje ste sve zemlje obišli na vašem putu Aleksandra Velikog i što ste doživjeli? Koliko je putovanje trajalo i je li bilo teže ili lakše od vaših prijašnjih avantura?
Potraga za Aleksandrom i njegovim tragovima danas trajala je u dva dijela ukupno devet tjedana. Prvi dio putovanja išao je od Makedonije i Grčke preko Turske, Irana, Afganistana i Uzbekistana, dakle od Pele do Samarkanda, dok se drugi dio bavio Aleksandrom u Egiptu i pričom o tome gdje se danas krije njegovo tijelo. Ne bih rekao da je bilo velike razlike u odnosu na prethodna putovanja, slični su krajevi, različita je samo tema. Kao i na prošla dva putovanja koja su rezultirala knjigama i ovaj put sam sebi dao kulturološki zadatak i zadanu temu koja mi omogućava da istražujem i putujem tematski, da se ne izgubim u veličini prostora i kultura kojima putujem.