Ljubav. To je jedini način. U sve što radiš dodaš puno ljubavi i onda stvari krenu, rekla nam je Tanja Radman (44), majka 15-godišnje Korine, djevojčice s Downovim sindromom koja je s izvrsnim uspjehom i prosjekom 5,0 ove godine završila osnovnu školu i upisala srednju, prva u Zadru!
POGLEDAJTE VIDEO:
Svestrana Korina, koja se bavila nogometom, plivanjem, powerplay fitnessom, plesom i glumom, želi biti cvjećarica. Upisala je Poljoprivrednu, prehrambenu i veterinarsku škola Stanka Ožanića, smjer pomoćni cvjećar.
- Želim raditi bukete cvijeća jer je cvijeće vrlo lijepo. Uvijek sam brala cvijeće s livade za mamu, a nekad i za brata - kaže nam Korina vragolasto pogledavajući starijeg bracu Tea (18), koji je silno ponosan na uspjeh svoje sestrice.
Skladna mala obitelj dopunjuje se i međusobno pomaže. Teo je ove godine upisao fakultet i položio vozački, pa je od velike pomoći majci jer uleti na neke od silnih relacija razvoženja, na koje su roditelji obično osuđeni, tako da sad i mama može ponekad odahnuti.
- Spasi me - kaže presretna majka Tanja, beskrajno ponosna na uspjehe svoje djece.
Ali nije bilo uvijek bajno i morali su proći težak i trnovit put. Uz puno rada i odricanja.
- Bilo je teško. Sjećam se kad sam je rodila i kad su mi rekli kako neće moći ništa te da je stavim u ustanovu. Sasjeklo me to, a isto su rekli i ostalima u istoj situaciji. Unutar sustava dijete s posebnim potrebama završi najprije u vrtiću za djecu s posebnim potrebama, a onda i u školi za djecu s posebnim potrebama. Nakon toga je osuđeno sjediti u kući. Ustanove nemaju program opismenjavanja niti će nakon škole ostvariti radnu sposobnost. Meni je najvažnija bila njezina sreća, a uspjeli smo jer je ona tako htjela, surađivala je i učila te postigla što je željela. Prva četiri razreda pohađala je Osnovnu školu Bartola Kašića, a od petog nadalje OŠ Stanovi. Uz veliki rad Korina je na početku prvog razreda već znala sva slova pa su prva četiri razreda protekla nevjerojatno glatko.
Ali ni ljudi iz udruge ni ja nismo prestali raditi s njom, kazala je Tanja Radman, tajnice Udruge za Down sindrom Zadarske županija koja danas okuplja 40-ak djece koja postoji od 2007. godine.
- Prije samo pet-šest godina naši su životi izgledali puno drugačije. Radim pola radnog vremena kao tehničar za telekomunikacije, a prije posla bi odvezla Korinu u školu. U podne bih je skupila i odvezla doma da skuham ručak. Dnevno bi nakon ručka išli na dvije aktivnosti, isprva je to bio Frogo centar za djecu s poteškoćama, a kasnije razni treninzi. U pauzi bi odradili domaći rad i svaki dan bi odradili dva sata funkcionalnog učenja. Stvarno nam nije bilo lako, ali nismo odustajali. Imali smo punu garažu materijala u početku u obliku velikih kocaka, kušinića i sličnih predmeta od prirodnog materijala koje bi Korina proučavala. S vremenom su se predmeti smanjivali, a ako bismo “požurili” morali smo se vraćati korak unatrag, jer je stvar koncipirana tako da djeci to bude jednostavno. Jer, čim im postane preteško, zatvore se zbog frustracije. Malo po malo, uz pokoji korak unatrag, došli smo i do srednje škole - presretna je Korinina majka.
Napominje da sama, bez udruge, ne bi mogla napraviti puno jer je podrška roditeljima s djecom s poteškoćama, ključna. Zato sad sve roditelje koji imaju djecu s Down sindromom, odmah upućuju na udrugu. Osim zadarske, postoji još šest udruga ujedinjenih u Hrvatsku zajednicu za Down sindrom.
Predsjednica zajednice, koja i sama ima dijete s Down sindromom, bila je glavni pokretač. Puno je putovala i naučila pa te metode donijela u Hrvatsku. Jer bez funkcionalnog učenja ciljanog za djecu s teškoćama ne bismo postigli ovo što jesmo. Doveli smo stručnjake iz SAD-a, Slovenije, logopede... Djeca s Down sindromom najviše uče kopiranjem, pa je bilo važno da i Korina bude unutar skupine djece od koje može kopirati i tako naučiti, a nadgradnja slijedi kasnije.
Osnovnu školu završila je uz djelomičnu integraciju, što znači da je dio predmeta slušala s redovnim razredom, a dio predmeta po prilagođenom programu. Zahvaljujući udruzi, za koju godinu skupina od desetak djece s Down sindromom krenut će u osnovnu školu - oduševljeno govori mama Tanja Radman te dodaje da će nakon takvog oblika osnovne škole sva ta djeca imati pravo na direktan upis u srednju školu za pomoćno zanimanje.
- Dokazali smo da su djeca s Down sindromom prepuna talenata i želje, samo čekaju priliku da zablistaju. Na nama je da se timski organiziramo i damo im šansu jer to zaslužuju - zaključuje Tanja.