Tko je glumac koji je odigrao 3766 predstava, snimio oko 137 što domaćih što inozemnih filmova, potpisao 26 režija, osnovao i trideset godina vodio putujuće kazalište Teatar u gostima i ostao zapamćen kao gospodin Fulir iz “najzagrebačkijeg” domaćeg filma “Tko pjeva zlo ne misli”? Pitanje je prejednostavno, čak i za tinejdžerski kviz, jer da je odgovor na njega - Relja Bašić, znaju baš sve generacije. 

Danas 82-godišnjak više ne glumi. U svojem domu u zagrebačkoj Ilici, teško pokretan oporavlja se od loma bedrene kosti i napuknuća zdjelice. Nesreća ga je zadesila, kaže, prije točno godinu dana i devet mjeseci. Imao je četiri operacije, ugrađen mu je umjetni kuk, oporavak je zamoran i spor, a društvena izolacija neizdrživa.

- Ne samo da mi fali gluma, fali mi kontakt s kazalištem. Živim na stometarskoj distanci od Gavelle, HNK-a, Komedije i ZKM-a, a nemam pojma što se u njima događa. Ne poznajem te mlade glumce osim što ih vidim u lošim situacijama u tim beskrajno tužnim i razočaravajućim sapunicama koje su čisti bijeg glumca za honorarom – počeo je rezignirano Relja Bašić otpuhujući duge dimove cigareta i nastavlja:

– Pratim s tugom što se događa u mojoj profesiji i šokiran sam onime što čitam. Znate, uvijek su me zvali ‘novinomanom’ jer sam veliki konzument tiska i radijskih i televizijskih informacija. Divim se talentiranim glumcima poput Renea Medvešeka i zgrožen se pitam, primjerice u njegovu slučaju, pa koliko li on mora raditi i za kako kratke repertoarne angažmane!? Mi smo jednu predstavu igrali i po 140 puta, a današnji glumci samo po 15, kakav gubitak vremena. Odlazak moje generacije koju je odnijela smrt, iščupao me iz mogućnosti kompariranja i komentiranja onoga što sam cijeli život vrlo predano i ambiciozno radio. To me dovodi u dosta nesređeno i nesretno stanje. Živ sam, čitam, zainteresiran sam, a ne mogu ništa provjeriti. Prije je sve bilo drukčije.

A to prije, misli na ‘60., ‘70., pa i ‘80. godine prošlog stoljeća kada je Zagreb zahvaljujući jeftinoći termina snimanja i postojanju Dubrava i Jadran filma bio u mogućnosti primiti svaku vrstu produkcije. U gradu se osjećao dašak holivudskog glamura, koprodukcije su cvale, a Relji se, uvelike zahvaljujući tome što tečno govori francuski, njemački, talijanski, engleski i slovenski jezik doslovno nudila međunarodna karijera.

>>> Cijeli razgovor s legendarnim 'gosponom Fulirom' čitajte u 24sataExpressu!