Brodove sagrađene od drva, čelika ili plastike već svi dobro poznaju. Ali može li brod biti izrađen od betona? Može! Jedan takav već desetljećima plovi u Istri, a privezan je u Premanturi, u uvali Runke.
Međutim, vratimo se najprije u davnu 1848. godinu kad je Joseph L. Lambot izumio pojačani beton-ferocement te počeo industriju gradnje brodova s betonskim trupovima. Naš sugovornik Robert Giotta, ribar i vlasnik "neobičnog" broda, kazao je da je gradnja od betona postala popularna u vrijeme Drugog svjetskog rata, s obzirom na to da je čelik bio iznimno skup i manje dostupan. Još jedna prednost betonskih brodova u to vrijeme bila je i ta što su bili otporni na mine, koje se nisu aktivirale u slučaju dodira o betonsko korito. Kod nas je gradnja takvih brodova, dodao je, bila tražena osamdesetih i devedesetih godina.
- Kupio sam ovaj brod, koji se zove po mojem prezimenu, Giotta, prije dvadesetak godina. Ali plovi već duge 33 godine. Važna je armatura, ali i elastičnost - navodi Robert neke od zakona fizike.
Njegov ribarski brod dug je 12 metara, a u njemu je, kaže, oko 20 tona betona. Ne zna precizno. Kompletan brod s opremom ima i tridesetak tona.
- Nije to samo beton. Brod ima rebra napravljena od ispletene žice i navlači se beton. Nisam nikad gledao gradnju, ali koliko znam, traje mjesec dana kako bi dobio elastičnost. I služi mene moj brod dobro. Voli ići u ribu, pa i po dvadesetak sati nekad provedemo zajedno na moru. Možda mu treba malo farbanja i estetike, ali ga ne bih mijenjao. Sa mnom je do penzije, a poslije tko zna. Kupio sam ga od Mladena Boljuna - rekao nam je vlasnik. Kaže da je gradnja takvih brodova bila najjača na Novom Zelandu.
- Takvi su brodovi građeni u ratu kad nije bilo čelika. Nekoliko stotina puta na godinu nas dvojica idemo na more. More nam je drugi dom. Ja ribarim od svoje petnaeste godine, a i otac mi je ribar. To mi je u krvi. Ovakav brod ima prednost u odnosu na plastiku ili možda drvo. I ne treba farbanje. Tek sitne popravke, koje uglavnom sam odradim. Pa sedam punih godina nisam ga vadio, a, primjerice, ako drveni brod pustite sedam godina u moru, od njega neće ostati ništa - dodaje ribar.
POGLEDAJTE VIDEO:
'Odličan suputnik u životu'
Beton svakako nije idealan materijal za gradnju plovila jer su bili izuzetno teški, a mornari su ih tijekom Prvog svjetskog rata uglavnom zvali "plutajuće grobnice". Najveći od njih bio je naftni tanker iz 1919. godine čija je dužina bila 130 metara. Ali brod "Giotta" već desetljećima sigurno plovi. I još će. Zahvaljujući najviše, kaže vlasnik, tome što ga je lako pokrpati.
- Većinom ga pokrpam smolom, kvarcnim pijeskom i na kraju pokitam. I to je to. Moj brod je dobar prijatelj i odličan suputnik u životu. Zadnje što je prije neki dan stavio na sebe bili su izlovljeni folpi i trilje. Vidite kako je čvrst taj trup broda, koji je cijeli od betona. Spomenuti Francuz došao je na ideju gradnje od betona. Zatvorio je betonom manju brodicu i vidio da to odlično funkcionira. I tako je počelo - govori nam pa nastavlja o problemima s kojima se suočava ribarstvo.
- Biti ribar danas je sve teže. Kruh je to sa sedam kora. Problem su troškovi, nafta, pa i papirologija, koje ima jako puno. Sve manje zarade ostaje i smatram da će, ako se politika ne promijeni, biti sve manje pravih ribara. Ostat će tek pokoji ‘proleter’ - tužno kazuje Robert.