Da je kojim slučajem istočna Ukrajina puna planina, Rusija bi vjerojatno puno manje puta kroz povijest bila meta invazije raznih osvajača. Vladimir Putin , kao i mnogi ruski lideri kroz povijest, shvatio je da je za sigurnost zemlje ključna kontrola zapadnih granica. Upravo je s te strane, kao po pravilu, uvijek dolazila najveća opasnost.
Naime, ogromna Europska nizina oduvijek je znatno smanjivala manevarski prostor ruskim vođama, i predstavljala ravan i otvoren put osvajačima ka Moskvi, piše theatlantic.com .
Koji su pravi razlozi zbog kojih je predsjednik Vladimir Putin intervenirao u Ukrajini i Siriji? Pa upravo taj grozni geografski položaj zemlje. Naime, za Rusiju, zemlju s najvećom površinom na svijetu, problemi mogu doći s kopna i s mora.
Rusija je u proteklih 500 godina nekoliko puta bila meta invazije sa zapada . Poljaci su je 1605. napali kroz Europsku nizinu, zatim je švedski kralj Charles XII. naredio ofenzivu 1707. godine. Francuzi na čelu s Napoleonom udarili su na Ruse 1812. godine, da bi Nijemci u dva svjetska rata kao glavnu metu opet imali Rusiju.
Nepregledna ravnica
Europska nizina u Poljskoj široka je oko 500 kilometara i proteže se od Baltičkog mora na sjeveru do Karpata na jugu. Neprijateljima se jednostavno nudi otvoren put prema Moskvi. To je i razlog zbog čega su Rusi u više navrata kroz povijest pokušavali okupirati Poljsku.
S druge strane, prostranstvo je ujedno bila i
slabost i snaga Rusije.
Neprijateljska vojska na putu prema Moskvi suočavala se s neodrživo dugačkim linijama snabdijevanja vojske, koja bi bivala raštrkana i sve ranjivija na tom ogromnom prostranstvu. To su na svojoj koži osjetili mnogi. Vojske Napoleona i Hitlera s vremenom su ostale bez hrane i vode, a Rusima je u pomoć priskočila i strašna ruska zima.
Podjednaku stratešku važnost imao je i ruski nedostatak izlaska na topla mora. Mnoge ruske luke na Arktiku su potpuno neupotrebljive nekoliko mjeseci u godini jer su okovane debelim ledom. Vladivostok, najveća luka na Pacifiku, ograničena je Japanskim morem kojim, naravno, dominira Japan.
Podređena uloga u tim vodama ne utječe na trgovinske puteve koji vode u Rusiju i iz nje. Glavni nedostatak je što u tim vodama Japan sprječava Rusiju da djeluje kao globalna sila, jer nema neometan pristup jednom od važnijih morskih puteva na svijetu.
Napad je najbolja obrana!
Ivan Grozni, prvi ruski car je prvi vladar koji je kao najbolji plan obrane od neprijatelja uveo - napad! Proširio je granice zemlje do Uralskih planina na istoku, Kaspijskog jezera na jugu, i Arktičkog kruga na sjeveru. Kasnije Rusija dolazi do izlaza na Crno more i osvaja Kavkaz, prvu prirodnu barijeru koja ju je štitila od Mongola.
Car
Petar Veliki u 18. stoljeću,
a nakon njega i carica Katarina Velika osvajaju zapad. Postavljaju rusku granicu na Karpatima te okupiraju teritorij današnje Letonije, Estonije i Litve. Oko Moskve se tad stvari veliki zaštitni prsten - od Arktika preko Baltika i Karpata, Crnog mora, Kaspijskog jezera i Kavkaza do Uralskih planina i ponovo Arktika.
Ovako su se kroz povijest mijenjale ruske granice:
Nakon Drugog svjetskog rata Rusija, koja se borila na strani Saveznika, okupira istočnu Njemačku. Zapadnu su dobili Amerikanci. I tada Sovjetski Savez počinje podsjećati na staro, veliko Rusko carstvo. No padom SSSR-a 1991. godine opet se smanjuje ruski teritorij jer su se odcijepile Estonija, Letonija, Bjelorusija, Ukrajina, Gruzija, Azerbejdžan. A NATO je bio na samim granicama Rusije.
Prijeko potreban izlaz na topla mora
Tijekom sukoba u Ukrajini, Rusija je uspjela konačno eliminirati svoje glavne nedostatke a to su ranjivost s kopna i nemogućnost izlaska na topla mora. Kad je Viktor Janukovič , veliki ruski prijatelj, sišao s vlasti, Putin je morao krenuti u akciju. Tako je danas istok Ukrajine praktički okupiran i pod kontrolom Rusije. Tako je osigurao kopnenu granicu. Anketiran je i Krim, dobio se izlaz na toplo more (Crno more), a širenje NATO-a na tom području je onemogućeno.
Sirijski predsjednik
Bašar al-Asad
osigurao je svojim prijateljima Rusima još
dva izlaza na toplo more.
Ustupio je ruskoj vojsci baze u Tartusu i Latakiji. Time je Rusija dobila veliku stratešku pomoć, a Vladimir Putin sigurno neće dozvoliti da ta dragocjena vrata prema toplim morima, koja je strpljivom strategijom i teškom mukom otvorio, ponovo budu zatvorena.