Najviši vrh Pelješca, Sveti Ilija, oduvijek je golicao maštu mještana. Govorilo se kako ondje žive vile te druga čudnovata i tajanstvena bića. No poznato je i to da su Svetog Iliju nazivali ukletim brdom jer se mnogi s njega nikad nisu vratili.
Brdo na kojem se nalazi vrh Sveti Ilija zove se Zmijino brdo jer su ondje oduvijek bile velike kolonije poskoka – opakih zmija otrovnica. Na vrhu su ljudi sagradili kapelicu u čast svetom Iliji, ali su je gromovi u više navrata oštetili, a u 19. stoljeću i potpuno porušili. Nakon toga ljudi je više nisu obnavljali.
Ratna tragedija, poput mnogih koje su obilježile Drugi svjetski rat, pridonijela je dodatnoj mistifikaciji brda. Ondje su stradali i domaći civili, partizani te njemački vojnici. Zato su ljudi počeli pričati priče o dušama umrlih koje besciljno lutaju brdom. Rado su govorili i o izvoru pitke vode koji su nazvali Norin. Kraj Norina su se u stara vremena mogle susresti vile pa su ljudi koji su onuda prolazili često znali naići na njih. Međutim, u posljednjih 50-ak godina vile su iščeznule.
Australac Andrew Modistach (24) pao sa stijene visoke 90 metara
Vrh je omiljeno turističko i planinarsko odredište. Prije 15-ak godina ondje su probili požarni put pa je znatiželjnicima i turistima, koji se inače ne bi ni odvažili na uspon, Sveti Ilija tako postao lakše dostupan.
- Nesrećama najviše pridonose sami turisti koji se najčešće u vrleti Svetog Ilije upućuju potpuno neopremljeni i bez ikakve zaštite. Tako je nerijetko bilo turista koji bi se nakon kupanja uputili na Iliju u kupaćim i samo s japankama, bez ikakve opreme i vode, a to bi se pokazalo kobnim. Jako sunce, koje se uz to odbija od bijelih stijena te se pojačava efekt, zmije otrovnice, dehidracija uslijed manjka vode, oštre stijene s bezbroj jama, špilja i ponora, samo su neke od opasnosti koje su dovele do cijelog niza nestanaka i smrtnih slučajeva. No najveća opasnost od svega bila je ta što bi se turisti sami uputili na Vrh od Pelica - piše Ivan Pamić, poznavatelj lokalnih legendi i zaljubljenik u pelješki kraj.
Prisjetio se kako je 2003. prvi u nizu tragičnih slučajeva bio Poljak kojeg je na usponu izdalo srce, a iste godine nestao je i češki turist čije su tijelo tražili čak osam dana. Pronašli su ga u gustoj borovoj šumi. Sljedeće godine na brdu je poginula Čehinja koja se odvojila od grupe i izgubila tijekom silaska. Njezino beživotno tijelo pronašli su sljedećeg dana samo nekoliko koraka od staze.
Posljednji slučaj koji je uzbunio hrvatsku javnost zbio se 2005. godine kad je Australac Andrew Modistach (24), opremljen mobitelom i kamerom, 8. rujna krenuo na vrh brda. Izgubio mu se svaki trag, a intenzivna potraga nije dala rezultate. Tek dvije godine poslije na strmim padinama njegove ostatke pronašla su dvojica Orebićana. Otkrilo se kako je nesretni mladić pao sa stijene visoke 90 metara.
- Zbog tog slučaja stvari su se promijenile. U Orebiću su otvorili stanicu HGSS-a čiji su članovi prošlih godina spašavali zalutale turiste na rubu snaga, a isto tako su se poboljšali i sigurnosni uvjeti. Planinarske staze su bolje obilježene pa nismo imali smrtnih slučajeva. No turisti i dalje nesmotreno i nepripremljeno kreću prema vrhu - zaključio je priču Ivan Pamić, koji je o svemu pisao na turističkom portalu Nakovana. com.