Ljudi, koliko zaista ima pravih ljudi? Vozim se večeras na proslavu rođendana kolegice, smišljam fore za čestitku, svira radio, vesela sam, sutra idem kod prijatelja u berbu, moram još štošta za vikend pročitati, riješiti, spremiti... I odjednom iskre frcaju na sve strane, samo iskre, ispred mene se auto odbija, struže ogradu, rotira, iskre, samo iskre, piše odmah na početku svoje objave Violeta Jelić.
Kočim, automatski palim sva 4 svjetla - ne znam otkud svjesna da me netko može pokupiti.. izbjegavam auto u rotaciji i stajem na desnoj traci. Okrećem se, auto zaustavljen nema prednji dio. Mrak je, ne vidim, dimi se iz ostataka, komadi po cesti.
- Dim, hoće li eksplodirati? Auti nas zaobilaze i prolaze!!!! Ne vjerujem!!! Ne vjerujem da nas zaobilaze! Ispred nas kamion - manji, na boku, nasred zaobilaznice... Pokušavam utipkati 112, ne možete zamisliti koliko puta možete fulati brojeve.. Izlazim iz auta... Mašem drugima, počinju se zaustavljati..Netko mi se javlja na 112 i tražim oznaku kilometra autoceste kako bi nas locirala - 23km -zaobilaznica Velika Gorica prema Jankomiru.
- Prilazim autu. Vozač s glavom oslonjenom na volan. Mladić, veli da je vozač i poduzetnik, prilazi mi pomoći, otvara vrata. Čovjek diže glavu s volana. Živ je!!!! Hvala Bogu! Živ je! Vičem - izvucite ga van, izvucite - auto se dimi! Izvlačimo ga.
- Dezorijentiran, ne zna što se dogodilo, slomljenog nosa, ali živ! Trčim prema kamiončiću, radnici koji su se vjerojatno vraćali s posla, izvukli se već. Pipam ih po prsima, pitam jesu dobro, da li koga što boli, za mnom trči mlada žena, lijepa kao anđeo, ispituje ih jesu li dobro, razgovara, daje upute, priča s hitnom na telefon.
- Neki auti i dalje prolaze... Dok nas dvije žene unezvijereno letamo po autocesti. Tu su i dvojica s natpisom na košuljama sch (Schachermayer) šute i pomažu, drže ljude, traže trokute, šute i pomažu - pomažu! Drugi prolaze.. Svi su živi hvala Bogu!
- Tada čovjek iz osobnog auta bez prednjeg dijela pita - gdje mi je dijete! Mrak, pozlit će mi! Mladi vozač, ova dvojica iz sch-a prevrću sjedalicu, ja vičem gledajte pod sjedala, u panici shvaćam da nema šajbe! Možda je dijete izletjelo kroz prozor. Mrak je, kud da tražimo.
- Tresem vozača, pitam ga je li zna gdje je bio, kud je krenuo? Mladi poduzetnik pronalazi njegov mobitel, ja mu naređujem da zove ženu da joj kaže da je živ i pita ju gdje su djeca!
- Djeca su doma s njom. Hvala Bogu, doma su. Dolazi policija..čujem mladu ženu, lijepu, anđela, da govori policajcu kako su svi ok, da je ona liječnica i da je ona zvala hitnu. Pružam joj ruku, predstavlja se - nešto, Barajaktarević, doktorica Barjaktarević s Rebra.
- Govori mi da su svi dobro. Govori policajcu da su svi dobro i pri svijesti. Policajac nas pita što smo vidjeli. Govorim iskre, samo iskre, bila sam prva iza sudara, ostali su stali pomoći. Ostali su LJUDI koji su stali pomoći. Policajac nam govori da možemo svi ići... I odlazimo mladi vozač poduzetnik i dečki iz sch-a, doktorica i ja. Pozdravljamo se i pružamo si ruke - svi su živi.
- Ako znate dr. Barjaktarević s Rebra, zahvalite joj u moje ime što je zaista liječnik i čovjek i ako morate k njoj, u sigurnim ste rukama! Ako Schachermayer d.o.o. zna tko je večeras 13.9.2019. u 21h od radnika bio na toj dionici, neka zna da uz radnike ima i ljude - treba ih nagraditi! (ako tamo koga znate šerajte priču).
- Ako se mladi poduzetnik vozač pronađe, neka zna da sam mu osobno zahvalna jer uz to što je profesionalni vozač, pokazao je koliko je velik čovjek. Ostali su samo prošli!
- Ja sam svaki dan na autocesti i svima su nam potrebni LJUDI, zaključila je svoju objavu Violeta Jelić.