Velika je stvar što Noru ne moramo nositi u kolicima na drugi ili treći kat škole. Nemam riječi kojima bih izrazila zahvalnost divnim ljudima u školi, rekla je Norina majka Dalia.

Kako bi im olakšali školske dane, djelatnici Osnovne škole Antuna Kanižlića iz Požege, na čelu s ravnateljicom Marijom Samardžijom, prilagodili su dio škole i nastavne sate Norinu razredu. Iako je pravilo škole da se svaki predmetni sat mijenjaju učionice i ide se s kata na kat, za njezin razred napravili su iznimku pa nastavu imaju isključivo u prizemlju najveće požeške gradske škole.

- Nora ima cerebralnu paralizu i vezana je uz kolica. Već pet godina je na kateterima, pa svakog dana pod velikim odmorom dolazim u školu kako bih joj ga promijenila. Škola je čak jednu prostoriju u prizemlju preuredila u sobu u kojoj su postavili ležaj. Ondje s Norom pod velikim odmorom obavim sve što treba, ona pojede užinu - rekla je Norina mama.

Od ravnateljice je dobila i ključeve od ulaza u školsko dvorište kako bi automobilom s kćeri mogla doći do 50 metara udaljenih ulaznih vrata škole. Nora kaže da obožava svoj razred i smatra sve učenike braćom i sestrama.

O planu kojim bi se pomoglo djevojčici ravnateljica je na roditeljskom sastanku obavijestila roditelje ostalih učenika iz razreda. Svi su se s oduševljenjem složili i ponudili pomoć.

- I u prva četiri razreda, koja je išla u područnu školu u prigradskom naselju Vidovcima, sve je bilo prilagođeno njoj tako što su preko stuba postavili rampe - s oduševljenjem priča Dalia. Uskoro će predavati informatiku djeci s poteškoćama u razvoju u susjednoj školi.

Nori bi se do kraja tjedna u školi trebao pridružiti i asistent u nastavi, koji će joj još olakšati školske dane.

- Asistenta je imala svake godine od drugog razreda. Uskoro bi i to trebalo biti riješeno - zadovoljno kaže majka. Inače, u Osnovnoj školi Antuna Kanižlića trenutačno je 30 učenika s poteškoćama u razvoju, a s njima bi ove godine trebalo raditi deset asistenata.