Škotski kralj krimića Ian Rankin ljubitelj je zagonetki, hobi su mu križaljke, a rock-glazba ga pokreće kao i njegova skandinavskog kolegu Joa Nesbøa. To im nije jedina sličnost. Obojica najprije ostavljaju dojam kao da ne izlaze iz zadimljenih ćumeza koje opisuju u svojim romanima. U Rankinovu slučaju, koji se proslavio serijalom o edinburškom inspektoru Johnu Rebusu, to i nije daleko od istine.
- Krimiće sam počeo pisati u prvome redu želeći stvarati priče koje bi istraživale škotsku psihologiju i društvo, prikazati Edinburgh kao grad koji nije samo plošno turističko odredište nego se u njemu događa stvaran život. A to sam postigao tako da sam zavirivao u najmračnije kutke u koji još i danas navraćam kako bih našao inspiraciju za svoje romane - kaže jedan od najtiražnijih autora u Velikoj Britaniji čije se knjige prodaju u višemilijunskim nakladama. Rankin se ne ustručava govoriti o svojim iskustvima iz polusvijeta. Kao zanimljivost ističe da ga je jedan tamošnji gangster nagovarao da mu napiše autobiografiju. Objasnio je kroz smijeh da ga je morao odbiti jer se nije želio pretjerano familijarizirati s kriminalcima. Na njegov je stil utjecao američki pisac krimića James Ellroy, koji mu je, prema predaji, nadjenuo poznati nadimak Kralj Tartana (op. a škotski karirani uzorak) Noira. Kao veliki Ellroyjev obožavatelj, pa i prijatelj, objašnjava da je riječ o čistom marketinškom triku.