Još jedna žrtva političkih elita. Zašto to kažem? Zato jer su političke elite odgovorne za stanje u društvu. Ovaj musliman je tek izvršitelj. Prvo su dovodili i pozivali pripadnike stranih vjera, kao jeftinu radnu snagu, kulturološki nespojive sa nama domicilnim stanovnicima a sada kad imamo što imamo onda posthumno dodjeljuju ordene časti i recitiraju tragikomične parole poput "Je suis enseignant" ("ja sam učitelj"). Patetično da ne može biti patetičnije. Niti razumijem potrebu da se nečiji vjerski simbol izruguje, a još manje opravdavam nasilje kao odgovor. Riječ za riječ, nasilje za nasilje. Ovdje se poseže za nasiljem kao prihvatljivim odgovorom na nešto izrečeno ili napisano. To je nedopustivo. Netko te uvrijedi - tužiš ga, ili napišeš svoj komentar a ne mašeš nožinama. Međutim, u svemu tome nezamjećeno prolazi jedna te ista izreka koju redovito ponavljaju muslimanske organizacije nakon svakog nasilja koje počine njihovi pripadnici. To je: izražavamo žaljenje ali... "ne smijete izazivati muslimane" i "muslimani ne mogu kontrolirati svoje emocije". Da li je itko svjestan što se time govori? Time se govori da su muslimani emocionalno nestabilna bića nesposobna kontrolirati svoje nagone i porive. Ako im se siluje - siluju. Ako im se kolje - kolju. Što se u civiliziranim društvima radi sa takvim ljudima domicilnog statusa? Zatvara ih se u institucije zatvorenog tipa. Zašto isti princip ne vrijedi za muslimane? Zbog čega su muslimani privilegirani u tom pogledu?

Ne vidi se nitko s bradom do koljena ili maramom na glavi?

Sve je njima njihova borba dala.... Ajmo primiti još koji brod tih "jadnih pačenika rata".