Prije Oktobarske revolucije i dolaska boljševika na vlast u Rusiji, Aleksandar Kolčak bio je slavni polarni istraživač. Kao časnik ruske carske mornarice bio je član ekspedicija na Arktiku, a po njemu je nazvan čak i jedan otok u Arktičkom oceanu. Nadimak mu je bio 'Polarni'.
Do Prvog svjetskog rata Kolčak je sudjelovao u tri polarne ekspedicije istražujući prolaz iz Atlantskog u Tihi ocean preko Sjevernog mora.
Branitelj carskog režima
Rođen u Sankt Peterburgu kao sin mornaričkog časnika završio je pomorsku školu, a tijekom Prvog svjetskog rata bio je zapovjednik Ruske carske mornarice. Sudjelovao je i u Rusko-japanskom ratu u kojem je bio ranjen i zarobljen.
Istraživač je 1916. godine postao najmlađim viceadmiralom u Rusiji. Bio je hrabar časnik i ratnik. I da nije došlo do Oktobarske revolucije ostao bi upamćen kao ratni junak i veliki istraživač.
No, on je bio veliki pristaša cara Nikolaja II. Romanova i ostao branitelj carskog režima kad su boljševici na čelu s Lenjinom došli na vlast. Tako je u povijesti najviše ostao upamćen kao vođa Bijelog antiboljševičkog pokreta u Sibiru od 1918. do 1920. godine.
Vrhovni upravitelj Rusije
Kada je izbila Oktobarska revolucija, Kolčak je bio u Japanu. Ponudio se Britancima da se bori u njihovoj armiji, ali Britanci su zaključili da je korisniji ako pobijedi boljševike i vrati Rusiju na stranu saveznika. To je i učinio.
Predvodio je Ruse koji su se borili protiv boljševičke revolucionarne vlasti - Bjelogardijce (nazivani su Bijelima kao kontrast crvenoj boji boljševika). Antikomunističke snage su tada u Sibiru osnovale privremenu sve-rusku vladu.
Kad je car Nikolaj zajedno s obitelji ubijen u ljeto 1918. godine privremena vlada proglasila admirala Kolčaka vrhovnim upraviteljem Rusije.
Kolčak je na teritoriju kojem je vladao vratio na snagu stare zakone carske Rusije. Provodio je žestoku vojnu diktaturu, hapsio je političke protivnike i progonio radnike koji su preuzeli tvornice.
Rehabilitirati ga ili ne?
Raspolagao sa čak 110 tisuća vojnika koji su bili spremni boriti se protiv nove vlasti. Također, imao je veliku podršku Francuske, Velike Britanije i SAD-a.
Uz pomoć zapadnih saveznika s Bijelom gardom dospio na samo 200 kilometara od Moskve. No Crvena armija se uspjela reorganizirati pa su bjelogardijci su na kraju ipak pobijeđeni, a slavni ruski istraživač, tada 46-godišnji Kolčak, je uhićen.
Osuđen je na smrt bez suđenja i streljan na obali rijeke Ušakovke u Irkutsku na današnji dan 1920. godine. Tijelo mu je bačeno u rijeku.
Zadnjih 20-ak godina u Rusiji traju rasprave oko toga treba li Kolčaka rehabilitirati. Jedni ga smatraju pravim ruskim domoljubom, a drugi britanskim tajnim agentom. Ruski sud i Vojno državno odvjetništvo u više navrata su odbili rehabilitirati ga.
Unatoč tome danas stoje spomenici admiralu Kolčaku u Irkutsku i Sankt Peterburgu.
U Rusiji je 2008. o Kolčaku snimljen spektakularni biografski film Admiral.
Izgubljeno Kolčakovo blago
Smatra se da je Kolčak raspolagao sa oko 505 tona zlata u polugama iz carske riznice Romanovih. Naime, za vrijeme Prvog svjetskog rata, car je odlučio da se zlato prebaci iz Sankt Peterburga u jednu banku u grad Kazan, bivšu tatarsku prijestolnicu.
Nakon što je carska obitelj pobijena, Kolčak je zlato premjestio iz Kazana u Sibir, ali jedan dio je nestao. Kada je, nakon Kolčakovog poraza, Crvena armija preuzela blago, nedostajalo je oko 180 tona zlata. Neki smatraju da je ukradeno, a drugi da je nestalo u dubinama sibirskog Bajkalskog jezera nakon što je vlak iskočio iz tračnica.
Također, postoji teorija da bi blago moglo biti zakopano negdje u Novosibirsku ili duž Transsibirske željeznice.
Do današnjih dana održala se legenda o carskom blagu, a tajna izgubljenog blaga nestala je vjerojatno zajedno s Kolčakom..