Povodom obljetnice Krvavog Uskrsa 1991. godine, dana kad su se na Plitvicama sukobili hrvatski policajci sa srpskim pobunjenicima, donosimo vam feljton o događaju nakon kojeg je svima postalo jasno da nas čekaju teška i krvava vremena ...
Treći dio govori o srpskim planovima nakon tog krvavog 31. ožujka...
Pobunjeni Krajiški Srbi tog su Uskrsa na Plitvicama potučeni, jedan od vođa pobune, Goran Hadžić, je uhićen i sad više nisu znali što dalje. Za pomoć su se obratili JNA.
- Nedugo nakon sukoba na Plitvicama, srbijansko vodstvo je, na sastanku održanom 5. travnja 1991. zatražilo od vodstva JNA da odgovori što će učiniti ako hrvatska policija pokuša uspostaviti nadzor nad područjima koja drže pobunjeni Srbi. Oni su odgovorili da to neće dopustiti i da će silom spriječiti svaki takav pokušaj, pri čemu se neće tražiti suglasnost Predsjedništva SFRJ, čiji je rad ionako bio blokiran. I tog dana Komanda 9. kninskog korpusa JNA izdala je zapovijed za djelovanje podređenih snaga u cilju obrane općina Knin, Benkovac i Obrovac od mogućeg napada hrvatske policije iz smjera Zadra, Biograda, Šibenika, Splita, Sinja - objašnjava Nikica Barić u svom djelu Srpska pobuna u Hrvatskoj 1990.-1995.
Time je, ističe, JNA onemogućila djelovanje hrvatske policije, a pobunjeni Srbi su bez ometanja mogli razvijati svoje vojne snage i ustrojavati tijela vlasti SAO Krajine.
Akciju protiv Hrvatske treba preuzeti JNA
- Nakon što su srpski pobunjenici u prvim sukobima s hrvatskom policijom doživjeli poraze, Milošević je očito shvatio da akciju protiv Hrvatske treba preuzeti JNA. Prema dnevničkim bilješkama Živka Zagorca, dužnosnika SDS-a iz Grubišnog Polja, Milošević je početkom svibnja 1991. savjetovao Veljka Džakulu:
'Osnovno što on traži da više ne idemo u sukobe s MUPOM već da ostavimo da se sudare s armijom i da armija sa NDH bez ikakvih problema može obračunati'
Milošević je smatrao da treba postupiti po takvu planu i zato bi Sjedinjene Američke Države možda i pristale na intervenciju JNA protiv Hrvatske, ali ne i na 'građanski rat', odnosno izravne hrvatsko-srpske sukobe. Osim toga Milošević je zaključio da treba nastaviti pregovore s hrvatskim vlastima, 'barem da se diskretno vidi što oni misle' - navodi Barić u svojoj knjizi.
Ipak, do nove eskalacije sukoba, došlo je upravo početkom svibnja. Selo Kijevo, smješteno između Knina i Sinja, naseljeno hrvatskim stanovništvom, bilo je izloženo blokadi milicije SAO Krajine. Kad je u tom selu uspostavljena hrvatska policijska postaja, iz Knina je upućen ultimatum da se hrvatski policajci moraju povući iz Kijeva.
Tražili oslobađanje Hadžića
- Osim toga, još od početka travnja blokirane su prometnice u selima s pretežno srpskim stanovništvom u općini Vukovar, a barikade su nadzirali naoružani Srbi. To je otežavalo veze Vukovara s drugim dijelovima Hrvatske. Srbi su tražili oslobađanje Gorana Hadžića, kojeg je na Plitvicama uhitila hrvatska policija. Iako je Hadžić ubrzo i pušten, oružana pobuna Srba u općini Vukovar nije prekinuta. Na sjednici Regionalnog odbora SDS-a za Slavoniju i Baranju, održanom 17. travnja 1991. u selu Pačetinu pokraj Vukovara, Hadžić je izjavio da su svi policajci srpske nacionalnosti na tom području prešli na stranu pobunjenika i 'bili na barikadama'- piše autor u svom djelu.
Nakon zarobljavanja dva hrvatska policajca u Borovu Selu pokraj Vukovara , hrvatski policajci su 2. svibnja 1991. ušli u selo kako bi ishodili oslobađanje svojih kolega. Tom prilikom upali su u zasjedu pobunjenih Srba, ojačanih dobrovoljcima iz Srbije.
Poginulo je 12, a ranjen veći broj hrvatskih policajaca. Taj stravičan zločin zavio je Hrvatsku u crno. Nakon tog događaj svima je postalo potpuno jasno da je pravi, krvavi rat počeo...