Grčka, koja se već godinama koprca u gospodarskoj krizi, a sada je u tehničkom bankrotu i pred vratima izlaska iz eurozone, mnogo bi toga mogla naučiti od Islanda koji je uspio izvući se iz slične krize.

Još 2007. islandska  ekonomija izgledala je sasvim solidno s BDP-om 35 posto većim nego 2002. i nezaposlenošću od 2,3 posto. Ukupni vanjski dug bio je savladivih 27 posto bruto domaćeg proizvoda. Također su imali kredite, kao i većina zemalja.

Svjetska ekonomija je 2008. doživjela kolaps i kreditni slom pa je Island ostao bez izvora od kojih bi nabavljao novac za saniranje svojih dugova. U samo nekoliko mjeseci kruna je pala za 35 posto , a tri vodeće banke stavljene su pod prisilno upravljanje. Ubrzo su se i banke urušile, a od Islanđana je zahtijevano da nadoknade štetu Britancima i Nizozemcima koji su u njima imali oko 4 milijarde eura. U jednom danu gotovo 10 posto stanovništva je ostalo bez posla , no Island ni tada nije tražio međunarodnu pomoć. Svoje probleme najvećim dijelom su riješili vlastitom politikom.

Smijenili vladu, nacionalizirali banke

Odbili su platiti dugove koje nisu napravili (milijarde koje su zahtijevali Britanci i Nizozemci), smijenili su vladu koja je izvodila financijske akrobacije, pobunili se i prosvjedovali dok nisu ispunjeni njihovi zahtjevi za smjenama guvernera središnje banke i cijele vlade. Kruna je devalvirala pa su postali zanimljivi ulagačima. Pokrenuo se i turizam, a pomogli su i ribari.

POGLEDAJTE VIDEO : Islandski predsjednik Ólafur Ragnar Grímsson o izlasku iz krize

Privatizirane banke koje su stvorile dugove su vraćene u državno vlasništvo i to je bio ključan potez. Koncept slobodnog tržišta urušio se upravo na Islandu, a ekonomski socijalizam Island je izvukao iz krize. Pojačali su izvoz , posebice u ribarstvu, poradili na turizmu i proizvodnji aluminija.

Izmijenili su i ustav

Da se situacija ne bi ponovila, Islanđani su unijeli promjene u ustav tako da u reformama sudjeluju obični građani, njih 25. Ne smiju biti članovi stranke i moraju imati preporuku najmanje 30 drugih građana.

Islandska politika pokušala je uvesti zemlju u članstvo EU no građani su to kategorički odbili. Ribarstvo im je glavna poljoprivredna grana i to je jedan od glavnih argumenata protiv EU. Ribarske kvote bi ih jednostavno uništile. Ekonomski pad bio je strašan, ali lekciju su naučili.