Kako se iz svega dakle vidi, krivica je za ovaj slučaj u Splitu samo do onih koji su na jednom javnom natječaju izbirali i odredili što se ima da izgradi na Zapadnoj obali. Oni su jedini krivci i njihova imena treba na zidovima one zgrade ovjekovječiti, jer oni treba da dijele njezinu neslavnu sudbinu, kao strašna opomena svim pokoljenjima. Kad nema mogućnosti reparacije, neka to bude dostojna sankcija za ovaj teški insult nanešen Splitu XX. vijeka, tako je 25. 12. 1939. godine u dnevnom listu Novo doba zborio inženjer Petar Senjanović, dugogodišnji predsjednik tadašnje hrvatske sekcije Udruženja inženjera. Bio je poznat po svojim stručnim radovima o urbanistici, a idejno rješenje zgrade Banske uprave Primorske banovine naprosto ga je zgrozilo zbog njezine monumantalnosti i monotonije. Želio je da se na stup srama izlože svi oni koji su izradili projekt i dali blagoslov za objekt koji naziva “orgijama 458 jednakih prozora”.