Dok je primala transfuziju ležeći u bjelovarskoj bolnici, Martini Dokmanović pogled se zadržao na vrećici krvi na kojoj je pisalo ime i prezime davatelja. Mladen Zagorec. Tako se zove čovjek čiju krv primam, pomislila je. Nije znala tko je to. Prvi put čula je za to ime.

- No tko god bio, čovjek mi svojom krvlju spašava život. Hvala mu - mislila je mlada žena ne znajući da će jednog dana svog spasitelja i upoznati. Martina je zbog komplikacija u trudnoći gotovo iskrvarila. Transfuzija krvi, njoj još tada nepoznatog čovjeka, spasila joj je život.

Pet godina poslije Mladen Zagorec (57) iz Bjelovara doživio je neočekivan susret.

Najljepše što možeš doživjeti je kad upoznaš ljude kojima si svojom krvi spasio život

- Došao sam platiti osiguranje za automobil u jedno osiguravajuće društvo. Mlada žena je uzela dokumente i kad je pročitala moje ime i prezime, upitala me jesam li dobrovoljni davatelj krvi. Nakon potvrdnog odgovora ustala je od stola i pružila mi ruku te me zagrlila kazavši kako mi od srca zahvaljuje jer joj je moja krv, dok je ležala u bolnici, spasila život - kaže Mladen, koji je u prvom trenutku ostao šokiran oduševljenim pozdravima i zagrljajima nepoznate mlade žene. 

Uskoro je saznao sve. Rekla mu je da nikada neće zaboraviti njegovo ime i prezime, u koje je gledala na dozi krvi koju je primala dok je izbezumljena i sva u strahu ležala u bolničkom krevetu. Mladenu je bilo drago. Uvijek je, kaže, lijep osjećaj kad nekome možeš pomoći.

No, nakon toga se više nisu vidjeli. Prošlo je još pet godina. Mladen je zaboravio Martinino ime, samo je zapamtio da se radi o lijepoj mladoj ženi duge crne kose.

Kad je u utorak, deset godina od prvog susreta, došao u Euroherc osiguranje, za pultom je ugledao mladu kratko ošišanu crvenokosu ženu. Mladen joj je prišao i upitao je radi li tu žena s dugom crnom kosom. Martina mu se nasmiješila. Zbunjenom Martinu krenula je u susret i čvrsto ga zagrlila. Mladen je opet ostao šokiran. Trebalo mu je nekoliko trenutaka da shvati da Martina sada sasvim drukčije izgleda. Ošišala se i obojila kosu.

Nije me odmah prepoznao jer sam se ošišala i obojila kosu. No, on meni nije promakao

- To je nešto najljepše što sam mogao doživjeti - kazao je Mladen. Martina je zamolila svog davatelja krvi za broj telefona kako bi se mogli naći na kavi poslije radnog vremena i popričati o proteklih deset godina, koliko je prošlo od zadnjeg susreta.

Mladen Zagorec prije nekoliko mjeseci upisao se u “Klub 100”. On je jedan od jedanaestero dobrovoljnih davatelja s bjelovarskog područja Crvenog križa koji su dragocjenu tekućinu dali 100 i više puta. No zadnjih godina rjeđe daje krv jer je na radu u Egiptu. Stotim davanjem Zagorec je iz svojih vena “istočio” malo više od 40 litara dragocjene tekućine. Tvrdi kako mu ne treba nikakvo priznanje jer je najveće priznanje kad se nekome pomogne, a posebice spasi život.

- Nakon svakog davanja krvi osjećam se sjajno. Čak mi se i tlak normalizira jer je visok. Mislim da je to dobro i za zdravlje. Uz to sam zadovoljan jer znam da je mojih malo manje od pola litre krvi pomoglo onome kojem bi bez nje život bio u opasnosti - ističe Mladen.