Opsjednutost Olujom predsjednika Srbije Aleksandra Vučića nikad nije bilo ključno pitanje nesretne srpske moderne povijesti i ratova koje su redom izgubili. To je prije svega kalorično i lako zapaljivo gorivo za političko preživljavanje njega i njegova aparata. Ljeto, eto, sa svojim toplinskim udarima, sušama i inflacijom događanja, savršeno perpetuira uvijek iste priče o Hrvatima (ruka na srcu, u Oluji je bilo zlih Hrvata, sramota za civiliziranu Hrvatsku) koji su rastočili paradržavu hrvatskih Srba. Srpski predsjednik sve to mora zapakirati u traumu, bez pitanja kako je to i gdje počelo, jer ta srpska nesreća jest njegov mandat za vlast. I Vučićev najbolji omjer uloženog i dobivenog.