Britanac Tony Nicklinson (58) umro je 22. kolovoza prirodnom smrću samo tjedan dana nakon što mu je sud odbio zahtjev za eutanazijom. Tony je nakon teškog moždanog udara godinama bio paraliziran od vrata nadolje i nije mogao govoriti, bio je zaključan u svom tijelu.

Njegova udovica Jane (56) te kćeri Lauren (25) i Beth (23) na neki način osjećaju olakšanje jer je Tony dočekao smrt za koju se borio godinama. Ipak, osjećaju i veliku tugu zbog gubitka supruga i oca, vitalnog i zgodnog čovjeka koji im je pokazao svijet, a koji je nakon moždanog udara postao hrabri borac.

- Osjećamo olakšanje jer više ne pati, jer je napokon miran, ali naravno da ga dio nas još uvijek želi ovdje, rekla je Lauren. 

Beth zna da im svima nedostaje, ali smatra da bi bilo sebično da su ga tražili da ostane. 

- Tata je znao da smo ga voljeli, nismo mu to trebali svaki dan govoriti, rekla je Beth. 

Mislio je da će se vratiti na posao

Odmah nakon moždanog udara 2005. godine liječnici su zaključili da će Tony zauvijek ostati zaključan u svom tijelu, a Jane se prisjeća da je njezina prva misao bila da bi ga trebali pustiti da umre, jer on sigurno ne bi htio takav život.  U isto to vrijeme shvatila je da ga liječnici ne mogu jednostavno pustiti da umre.

Lauren koja je u to vrijeme imala 18 godina pokušavala se usredotočiti na pozitivne stvari. Primijetila je da njezin otac trepće kad treba nešto od medicinske sestre, pa je odlučila pitati ga da inače trepne jednom za da i dvaput za ne. Brinula se da će ju razumjeti, ali da neće biti u stanju to učiniti, što bi ga još više uzrujalo, piše Daily Mail.

Treptanje se ubrzo razvilo u cijeli komunikacijski sustav koji je uključivao korištenje ploče s abecedom. Iako u početku Tony nije bio potpuno svjestan situacije pa je razmišljao i o povratku na posao kad se oporavi, nakon šest mjeseci shvatio je da se njegov život potpuno promijenio.

Hranio se kroz cijev u trbuhu, a mogao je micati samo glavom i očima. Dane je provodio u krevetu ili ponekad u prilagođenim invalidskim kolicima. 

- Tata je to mrzio, nije vidio smisao izlaska u svijet za koji je osjećao da mu ne pripada, rekla je Lauren. 

Šest mjeseci nakon moždanog rekao da želi umrijeti

Prvi put tražio je da umre šest mjeseci  nakon moždanog. Ipak nakon razgovora s obitelji Tony je odlučio dati si još dvije godine vremena da o svemu razmisli. 

Do izlaska iz bolnice u prosincu 2007. godine odlučio je da ne želi živjeti na ovaj način. Napisao je molbu da ga se ne oživljava, kao i da mu se ne daju lijekovi koji mu na bilo koji način mogu produžiti život. 

- Mrzio je ono što je bio. Nije se radilo samo o tome da se ne može kretati ili govoriti. Stalno mu je curila slina i nije mogao kontrolirati osnovne tjelesne funkcije, prisjeća se Jane. 

Najgore je ipak bilo to što ne može pričati i uvijek je govorio da bi stvari možda bile drugačije da može. 

Nakon odluke suda potpuno se slomio

Tijekom 2010. godine odlučio je od suda zatražiti da dopusti liječniku da mu pomogne da umre, bez da ga se kazneno goni. U tome nije uspio, ali podršku obitelji je imao. 

Već se osjećao kao građanin drugog reda, a presuda je taj osjećaj samo pojačala. Imao je dojam da ga svi ignoriraju i da su ga napustili. 

Odlazak na Vrhovni sud potrajao bi i 18 mjeseci, a to je bila bitka s kojom se jednostavno nije mogao suočiti. Kroz nekoliko dana stanje mu se pogoršalo. Liječnik je rekao da mu jedno plućno krilo uopće ne čuje i da bi trebao piti antibiotike, u čemu je Tony, kako priča Jane, vidio svoju priliku.

- To je to, nema više, rekao je i odbio uzeti lijekove, a kasnije tog dana rekao im je da ne tuguju za njim, jer je on već mrtav. 

Tony je otišao okružen obitelji, kako je i želio. Obitelj unatoč svemu što piše na smrtovnici, vjeruje da je umro od tuge, a ne od upale pluća.

- Umro je od slomljena srca. Događaji oko sudske presude slomila su mu duh i tijelo, rekla je Jane.