Liječnici su govorili da sumnjaju da će mi Luce ikad prohodati. A ona hoda ko velika. Još drži ručice u zraku dok korača da održi ravnotežu, ali uspije proći 15-ak metara bez problema. Jedino se bojim da ne padne. Ako se prestraši, možda više neće htjeti hodati. Zato je uvijek netko iza nje, spreman da je uhvati. Prve korake napravila je na proslavi trećeg rođendana 14. listopada. Svi smo presretni, kazala je Lili Lončar iz Poličnika, Lucijina udomiteljica Lucijinae, koja boluje od tumora.

Lani ju je spasila sa šibenskog smetišta, gdje je živjela s jedva punoljetnim ocem. Malena ima tumor i operirali su je pet puta. Zadnji put, u ožujku, mijenjali su joj pumpicu u lubanji koja izvlači tekućinu da ne opterećuje mozak. Prijašnja nije dobro radila pa je djevojčica često imala epileptične napadaje. 

Od rujna ide u vrtić

- Od rujna ide u vrtić za djecu s posebnim potrebama u Zadru. Oni imaju specijalizirane liječnike i s njima je puno napredovala. Možda ne bi ni prohodala da ne boravi tamo jer s njom mnogo vježbaju. Omiljena je u vrtiću, voli govoriti i sastavlja rečenice - kaže Lili.

Svakoga dana vozi Luciju iz Poličnika u vrtić u Zadru jer kombi za prijevoz ljudi s posebnim potrebama vozi samo u gradu. Obitelj s petero udomljene i posvojene djece priznaje da jedva spajaju kraj s krajem, ali djeca im pričinjavaju veliko zadovoljstvo.

Lucijin tata Dušan Jovanović redovito posjećuje svoju djevojčicu. Oženio se i čeka prinovu pa će Luce dobiti brata ili seku. Iako nije mogao doći na rođendan, nazvao je da joj čestita. Kad mu je malena pri sljedećem susretu potrčala u zagrljaj, rasplakao se od sreće.