Ja danas ne živim, samo postojim. Kao biljka. To više nije život. A kad bih saznala istinu, dobila taj pedalj zemlje da mogu reći djeci: ‘Tu klekni, tu se pomoli i donesi cvijeće’, možda bi bilo lakše. A ovako je jako, jako teško, počinje svoju životnu ispovijest Marija Raužan (60) iz Slunja.
POGLEDAJTE VIDEO:
Već punih 25 godina ova žena traga za posmrtnim ostacima supruga Marijana koji se od 18. 11. 1991. vodi kao nestao u Domovinskom ratu. Posljednji put ga je vidjela tri dana prije, i to u školskoj dvorani u koju su stigli kao izbjeglice.
- Bilo je to u Šturliću. Sjećam se da mi je mahnuo rukom i govorio: ‘Marija, pazi na djecu’. Mi smo autobusom išli dalje prema Zagrebu, a oni su još neko vrijeme ostali u Cazinu. Suprug mi je bio u rezervnom sastavu policije, a u Ključu su njihov autobus presreli četnici. Ušli su s oružjem u autobus, odabrali ljude i odveli ih u logor Stara Gradiška.