Hrvatska industrija skandala - ovoga puta u knjižarskom svijetu, dakle tamo gdje bismo to mogli najmanje očekivati - svakoga dana u svakom pogledu sve više napreduje. Dosad nepoznata autorica knjige "Slatke laži, prljavo rublje i život na visokoj nozi", Nataša Seh (pseudonim ili insajderica, kako je predstavljena u opremi knjige) postarala se, tako, na jednom mjestu, u pseudoromanesknoj formi, sabrati, kako se čini, sve tračeve o hrvatskoj politici behind the scene, ne propuštajući, pače, radeći to s neskrivenim užitkom, tračati i cinkariti sve indiskrecije elitnih političkih obitavališta sjeverno od Ilice, ne štedeći pritom nikoga - ni stranački, ni ideološki, ni osobno, ni personalno... Iako je već na početku knjige uvrštena ograda "sve je izmišljeno, ovo je samo za zabavu", autorica je dodala i kako to nije "roman s ključem" već "pogled kroz ključaonicu" a onda na papir prostrla cijelu jednu enciklopediju tračeraja, besramnosti, poligamije, poliandrije i svih drugih zala od kojih naša politika izgleda imuna samo zato jer o njima nitko ne piše. A nije imuna, kako se čini ako čovjek povjeruje ovoj knjizi.
Autorica u priču uvodi i, kako se čini, posve originalne transkripte iz Ureda predsjednika, dakako, ne u njihovom politčkom, već tračerskom elementu, što s dosta uvjerljivosti pokazuje kako su i naši političari, ma kako uštogljeni izgledali, zapravo ljudi od krvi i mesa, naročito mesa. Ne libeći se podilaženja doslovce najnižim ukusima, izlazeći objeručke u susret čitateljskoj potrebi za tračem ("ej, znaš šta ima? Ne bi nikad vjerova/la, slušaj ovo) na stotinjak stranica pomjerena je granica pristojnosti koja je dosad bila čvrsto ukotvljena u poznatim koordinatama. Nije li nam, baš ništa, sveto? Nakon čitanja ove knjige nameće se jednostavan odgovor - nije, ali možda ne bi ni trebalo biti...