Već s četiri godine počeo je svirati violinu, a nastavio s klavirom i kontrabasom. No kako je rođen u Markuševcu, u kojem valjda svi sviraju tamburu od kolijevke, taj trzalački instrument je najveća ljubav zagrebačkog doktora glazbenih znanosti i profesora kompozicije Darija Cebića. Koliko je skladatelju i dirigentu koji je kompoziciju usavršavao kod jednog od najpoznatijih skladatelja 20. stoljeća - Karlheinza Stockhausena, taj instrument prirastao srcu najbolje pokazuje sljedeće. Na uglednom bečkom Konzervatoriju Franz Schubert, na kojemu se izučavaju klasika i jazz, od 2011. drži katedru za tamburu koja je nerijetko u nas sinonim za seosku zabavu.
- Upravo u tome leži ironija. Koliko god da je u Hrvatskoj omiljena i ima status nacionalnog glazbala, nemamo studij koji poučava tamburu. To nije samo pitanje financija nego i predrasuda u akademskim krugovima. Nasreću, Austrijanci nemaju tih problema, pa je Beč uz New York i Pittsburgh jedini grad u svijetu u kojem se može studirati tambura – objašnjava Cebić pod čijim budnim profesorskim okom trenutačno završava studij desetak studenata.
Napominje da je na New School for Jazz and Contemporary Music u New Yorku jazz tamburu diplomirao još jedan vrhunski tamburaš - Filip Novosel. Nastavlja kako se na tamburi podjednako dobro može izvoditi tradicionalna glazba, jazz kao i klasika. Pa tako njegovi studenti nerijetko interpretiraju djela Johanna Sebastiana Bacha ili Wolfganga Amadeusa Mozarta što je posljedica općenite tendencije umjetnosti dvadesetog stoljeća - istražiti nedovoljno istraženo.