Ajme, Marko, sunce moje! Dite moje! Ne znate kakva je ova tuga, baki će prepući srce od boli, jeca Jovanka Kaleb, baka Marka Stančića (17), koji je život ostavio na Kornatima. Iako je živio u Šibeniku, Marko je svako ljeto provodio kod bake u Tisnom.
- I prošlog je ljeta došao ovdje svojoj baki zaraditi za školske knjige. A sada mog zlata više nema... Naši dečki su ih htjeli ići spašavati na Kornate, no nikome to nisu dali. Nismo znali ništa, cijelo se selo diglo na noge. Bili smo na Kornatu 17 dana kasnije i čudili se da su oni tu izgorjeli do neprepoznatljivosti. Nas nitko ne čuje! Di je bio taj Bog? - jeca neutješna Jovanka, dok joj se u drhtavom glasu miješaju neizmjerna tuga, bol i ogorčenost.
Svog unuka nikad više neće zagrliti, nikad mu više neće spremiti objed, i iako ima još unučadi, nikad neće prežaliti njegovu smrt.