Mrtvački sanduk se otvara, na zidnom satu otkucava ponoć, škripa lijesa nagovješćuje izlazak grofa Drakule. Visok starac, glatko obrijan s iznimkom vrlo dugačkih brkova, odjeven u crno od glave do pete, bez ijedne mrlje bilo kakve boje na sebi, žurnim koracima odlazi iz svojeg transilvanijskog dvorca put pustih, zagonetnih i mračnih ulica. Ovako počinje mnogo filmskih priča o izuzetno popularnom i nadaleko čuvenom grofu Drakuli, rumunjskoj legendi, o kojem je roman napisao irski pisac Bram Stoker.
Drakula na rumunjskom znači 'zmaj' ili 'vrag'
Vampirski mit, valjda star koliko i čovječanstvo, očito je vrlo inspirativan jer je na tu temu napisano mnoštvo stripova i knjiga te snimljeno nebrojeno mnogo filmova i glazbe.
Drakula je i danas opći sinonim strave i užasa. Stvarnost je ipak malo drugačija. Vlaški vladar Vlad Tepeš tijekom života zaslužio je nadimak Drakula, a to na rumunjskom znači “zmaj” ili “vrag”.
Vlad je bio bez milosti, smaknuo je 30.000 ljudi
Rumunji tvrde da ga je dobio po ocu koji je, kao i Tepeš, bio vrlo surov i okrutan. Tijekom šestogodišnje vladavine svaku je neposlušnost kažnjavao vrlo okrutno i brutalno. Procjenjuje se da je smaknuo 30.000 ljudi. Nije bilo milosti.
Vlad Drakula za turske je vojnike bio gotovo demon jer ih je na svakom koraku izluđivao otrovnim slavinama, uništenim usjevima i vojnicima, koji su u gluho doba noći ispaljivali otrovne strelice.
Turske vojnike razapinjao ili ih nabijao na kolac
Nije bila neobična slika da sa svake strane dva metra širokog puta, koji vodi do dvorca Bran, razapeti ili nabijeni na kolac više tijela turskih vojnika.
Sve te priče nagnale su tursku vojsku i lokalno stanovništvo da prošire mit o vladaru demonskog podrijetla koji neprijateljima pije krv.
I danas su među Rumunjima mišljenja podijeljena.