Dvije djevojčice iz Afrike, Machoura (12) i Kevine (7), koje su prije nekoliko tjedana stigle u Zagreb kako bi započele liječenje nakon što su stradale u teškom požaru, bile su prvi put u KBC-u Zagreb na pregledu, gdje ih kasnije čeka operacija, doznaju 24sata.

Djevojčice čiji je život obilježilo siromaštvo nisu nikad išle u školu, a teško su stradale u velikom požaru kad su u Beninu prodavale švercani benzin iz Nigerije, u kojemu je treća djevojčica preminula.

- Prošli četvrtak smo išli s curicama na Rebro, gdje nas je primio pročelnik Zavoda za dječju kirurgiju Anko Antabak, koji je sastavio ekipu. Mlađa Kevine bila je u strahu čim je vidjela da idemo u bolnicu, dok je starija Machoura bila relativno ok. Dok smo čekali, malo su im prilazili i sestre i doktori. Prof. Antabak je okupio liječnike koji će sudjelovati u liječenju djevojčica, okulista, kirurge, medicinske sestre... Djevojčicama su napravili preliminarne preglede kako bi odlučili u kojem smjeru krenuti. Obavljeni su prvi RTG nalazi, kao i nalazi krvi te sad čekamo da se sve pribavi i da počne liječenje - ispričala je za 24sata Josipa Galić, poznata hrvatska humanitarka, koja je s hrvatskom misionarkom Ivančicom Fulir pokrenula akciju dovođenja djevojčica na liječenje u Hrvatsku, u koju su se uključili građani s donacijama.

'Prvo liječenje ruku..'

Navodi kako su djevojčicama u najtežem stanju ruke, koje su u požaru zadobile najveće opekline, pa vjeruje kako će liječenje krenuti prvo od ruku.

Govoreći o djevojčicama dodaje kako se mlađa više boji liječnika.

- Stvarno želim zahvaliti svim liječnicima predvođenim prof. Antabakom, kao i glavnoj sestri Ani Ljubas i ostalim medicinskim sestrama jer su stvarno svi divni, iznimno su susretljivi, srdačni i suradljivi, tako da je odlazak na Rebro s djevojčicama protekao u lijepom ozračju kako to za njih ne bi bilo traumatično iskustvo. Inače, starija djevojčica u ponedjeljak je išla na fizikalnu s obzirom na probleme s kralježnicom jer je zateže od opeklina - rekla nam je Josipa.

Dodaje kako još nije poznat datum operacija i da će sve trajati dulje nego što su na početku konstatirali.

- Djevojčice su spremne za operacije, sad ih pokušavamo zaštititi da se ne razbole, da ne dobiju neku virozu, prehladu, jer bi se time odgađale operacije. Zato sad ne idemo ni u kakve posjete iako ih svi žele vidjeti i pomoći im - otkriva Josipa.

Liječnici s Rebra potvrdili su nam da su djevojčice bile na pregledu te da je oformljen tim liječnika koji će sudjelovati u njihovim operacijama i liječenju te da sve ide svojim tokom.

Starija djevojčica ima ozbiljnu ranu na ramenu koja nikako ne zacjeljuje. Mlađa djevojčica ima znatno unakaženo lice kao posljedicu teškog požara.

- Ima problem sa zatvaranjem oka i usta. Kad spava, ne može zatvoriti usta pa ima i respiratorne probleme - rekla nam je Josipa.

Časne sestre Ivančica Fulir i Dorotea Dundjer, koje su cijelo vrijeme skrbile o djevojčicama u Africi, sad su nastavile brigu o njima u Zagrebu, s Josipom Galić.

Testirane u Zaraznoj

Djevojčice su prije dolaska na Rebro u Zaraznoj obavile testove na HIV, hepatitis i tuberkulozu.

Dolazak u Zagreb za djevojčice je značio i prvi susret s modernim svijetom, a Josipa nam je opisala kako je to izgledalo.

- Djevojčice sam upoznala još u Africi i sad sam ih dočekala u zračnoj luci. Kad su stigle, odvela sam ih u shopping. Na njima se vidi i znatiželja, ali i strah, jer im je sve novo. Dolaze iz potpuno drugačijeg okruženja i kulture, a sad su se odjednom našle usred modernog svijeta. Mnoge stvari su im bile prvi put u životu. Prvi put su se vozile liftom. Prvi put su jele sladoled. Prvi put su vidjele pokretne stepenice. To su još djeca koja ni ne razumiju u potpunosti što se zapravo događa - govori nam Josipa.

Zanimljivo im je bilo i što su im nepoznati ljudi prilazili i htjeli pomoći.

- Ljudi su nam prilazili i govorili: 'Jao, čitali smo o curicama. Možemo li nekako pomoći? Možemo li im nešto kupiti?'. Znali smo da je njihova priča izašla u javnost, ali nas je iznenadilo koliko nam je ljudi prilazilo. Neki su čak kupovali poklon bonove i pitali kako mogu pomoći - kaže nam Josipa.

Istovremeno, kaže, djevojčice same nisu izrazile nikakve posebne želje.

- Kao i sva djeca, vesele se sitnicama, ali su samozatajne. Kod mene su vidjele digitalni sat. Rekla sam im da ću im kupiti sat pa su si same izabrale digitalne satove u ljubičastoj boji. Zanimljivo je da nikad nisu išle u školu i zapravo ni ne znaju gledati na sat, no sve im je to posebno zanimljivo - dodaje Josipa.

U međuvremenu su, kaže nam, već naučile i nekoliko hrvatskih riječi: Dobro jutro, dobra večer, pozdrav i laku noć.

Pitali smo je kako su se priviknuli na našu prehranu.

- Naša hrana im je pomalo čudna. Probale su mahune, a najviše su im se svidjele prazne palačinke, iako ih nikad nisu jele, slatke su skroz - dodaje Josipa.

Tijekom boravka u Hrvatskoj curice su smještene u samostanu u Blaškovcu, kod Družbe Marijinih sestara od čudotvorne medaljice.