Užasna tragedija u Grazu, tragedija koja nas je sve još jednom ostavila u šoku, s pitanjem kud ide ovaj svijet, što se to događa našoj djeci? Pitajmo se, međutim, što smo mi odrasli, kakav svijet, djeci stvorili. Vršnjačko je nasilje sve češće i sve brutalnije, događa se među sve mlađom djecom. Tko je kriv, jer djeca su kriva najmanje? Kriv je nedostatak empatije, koja ne pada s neba nego se uči. Krivi smo mi roditelji koji s djecom premalo razgovaramo jer, kad i razgovaramo, ta se komunikacija svodi na raport o ocjenama. Za sve ostale, a najvažnije teme, roditelji nemaju vremena ni strpljenja ili pak teške teme trpaju pod tepih. Istraživanja pokazuju da s djecom razgovaramo sedam minuta dnevno - ništa. Nedovoljno da doznamo kako se osjećaju, što ih muči, čega se ili koga boje, je li im se netko narugao, jesu li se oni nekome narugali... Pričamo li s djecom o rješavanju sukoba, osnažujemo li, i kako, njihovo samopouzdanje?