Ante Todorić, Ivičin otac, uvoznik cvijeća, obogatio se još sedamdesetih uvozeći jeftino cvijeće iz Makedonije, a potom ga skupo prodajući u Zagrebu i Hrvatskoj. Zahvaljujući ocu Ivica ni nije bio prvi milijunaš u svojoj obitelji.
POGLEDAJTE VIDEO:
Ante je bio predstavnik elite bivšeg sustava, no cijela je loza bila utjecajna puno stoljeće unatrag. Ivan Todorić Ivić (1902. – 1988.) u vrijeme Kraljevine Jugoslavije pet je godina bio načelnik Zmijavaca, bogati uzgajivač stoke, duhana i vinove loze. I supruga, Mara Puljić, bila je bogata. Imali su osmero djece - pet sinova i tri kćeri.
Sin Ivan doktorirao je agronomiju pa je postao čak i dekan Poljoprivrednog fakulteta u Zagrebu. Obiteljska kuća Todorića u Zmijavcima prilično je reprezentativna jer su je prije desetak godina temeljiti obnovili, no mlađi Todorići tamo rijetko idu. Ante Todorić oženio se, piše publicist Ivica Radoš u najpotpunijem biografskom tekstu o toj obitelji, Mirom Poštek, s kojom je dobio dvoje djece, Jadranku i Ivicu.
Imotska krajina naginjala je i desno i lijevo: iako je taj kraj dao puno ustaša, dao je i više od 300 španjolskih boraca, ljevičara. Stipe Šuvar, još jedan od znamenitih i zaslužnih Imoćana (rodom iz Zagvozda, odakle je i Kikašev arhineprijatelj Škiljo), rado je isticao tu činjenicu.
Ante Todorić je naginjao lijevo, ali je imao menadžerskog dara. Radoš piše: “Kako ga je zanimala proizvodnja, pun poleta i znanja, uz političku podobnost, Ante Todorić je 1955. postavljen za direktora poljoprivrednog dobra u Božjakovini nedaleko od Dugog Sela. Šest godina bio je direktor poljoprivrednog dobra i pokazao je sav svoj poduzetnički talent. Stoga je brzo napredovao u hijerarhiji socijalističkog društva. Među ostalim, bio je poslanik u Vijeću proizvođača u Saveznoj skupštini Jugoslavije, član uprave Zagrebačke banke, predsjednik Udruženja voćara i vinogradara Jugoslavije, zastupnik u Saboru SR Hrvatske, gdje je obnašao i dužnost predsjednika Odbora za poljoprivredu i prehrambenu industriju. Bio je i predsjednik agronoma Hrvatske i Jugoslavije, predsjednik upravnog odbora Poljoprivredne banke Jugoslavije itd.”.
Ante Todorić, dakle, nije bio bilo tko u socijalističkoj Jugoslaviji. Slike Ante Todorića u CK Hrvatske, kako diskutira, prvi je put na Hrvatskoj televiziji prije nekoliko godina prikazao novinar Vedran Kukavica. Bio je to i posljednji put. Iz priloga se jasno vidjelo da je stari Todorić bio dio komunističke nomenklature, a da je mladi iza sebe imao podršku najmoćnijih bankara Hrvatske, Bože Prke iz Privredne banke i Franje Lukovića iz Zagrebačke banke.
Oba Todorića, stariji i mlađi, znali su da bez mreže jakih saveznika nema uspjeha. Baš kao što kaže Stendhal: “Ne znanje, ne pamet, ne obrazovanje – koterija”. Todorić stariji 1963. postao je generalni direktor Agrokombinata, od kojega je napravio najmoćniju jugoslavensku kompaniju za uzgoj stoke i izvoz mesa, junetine, govedine, peradi, jaja i slično. Poznati slogan tvrtke bio je “Svako jutro jedno jaje organizmu snagu daje”.
Taj je slogan šezdesetih i sedamdesetih u Jugoslaviji znalo svako dijete. Agrokombinat je bio čudo ekspanzije.
Neviđen poslovni uzlet, pravu eksploziju, zaustavila je politika, odnosno slom Hrvatskog proljeća 1971. godine.
Ante Todorić je uhićen 1971. godina zbog malverzacija, da bi potom u zatvoru proveo četiri i pol godine. Upravo se u zatvoru, kako u filmu “Gazda” napominje Stipe Mesić, odlučio fokusirati na proizvodnju cvijeća.