Britansko ministarstvo vanjskih poslova znalo je da Irak vjerojatno nema nuklearne rakete. Unatoč tome, Tony Blair, tadašnji premijer, je inzistirao na napadu. Iako je znao da je oružje za masivno uništenje demontirano 10 dana prije napada na Irak, svejedno je izdao naredbu za napad. Tokom istrage, saznalo se da su ministri upozoreni na velike nedostatke u programu tajne službe. Najvećim propustom smatraju nedovoljne konzultacije sa znanstvenicima. U trenutku napada, Irak je bio tek četvrta najopasnija zemlja za Veliku Britaniju.