Desetak metara ispod površine mora, okružen tamom, Čeh Dan Frolec mogao je čuti samo zvuk motora broda iznad sebe. Prošlo je više od pola sata otkako je njegov prijatelj Tom zaronio u tajanstvenu podvodnu rupu tražeći njihova prijatelja Michaela. Frolec se počeo bojati najgoreg - da je mračna špilja obojicu progutala zauvijek. Nada mu se gotovo ugasila kad su mu mjehurići zraka udarili u masku. Netko je izlazio. Prigušeno svjetlo probilo se iz rupe i Tom se pojavio, sam. Odmahnuo je glavom, dajući Frolecu do znanja da je Michael još uvijek dolje, vjerojatno mrtav. No, Frolec tada nije mogao ni slutiti da će stvari postati još puno, puno gore, piše The Guardian.
Bila je 2002. godina, a skupina čeških zaljubljenika u ronjenje, među kojima i Frolec, tada 32-godišnjak, stigla je u Hrvatsku na ronilački odmor. Upoznali su se krajem '90-ih u ronilačkom klubu. Među njima su bili najiskusniji Tom, njegov blizak prijatelj Ivo, kapetan broda Marek, te Zack, Roman i Michael, kojeg Frolec opisuje kao tihog, ali duhovitog. Isplovili su brodom Domani na odmor. Jedne večeri, Marek im je pokazao kartu na kojoj je Michael je pokazao na rukom nacrtani krug kod otoka Šolte - uvalu Poganica. Objasnio im je da je nedavno ondje otkrio tamnu, plitku rupu u morskom dnu, ali nije ulazio. Znatiželja je nadvladala i odlučili su je zajedno istražiti.
Sunce je zalazilo kad su stigli, a zrak je postajao sve hladniji. Frolecu se nije dalo ulaziti u more pa je ostao na brodu s Marekom i Ivom. Ostali su navukli opremu i zaronili kako bi istražili tajanstvenu rupu. Nakon otprilike 45 minuta Michael je izronio i uzbuđeno se popeo na brod, govoreći im da je rupa zapravo morska špilja. Ostali su ušli u špilju kako bi je istražili, dok se on vratio po dodatnu opremu. Uskoro je ponovno skočio u more, opremljen baterijskom svjetiljkom, ronilačkim računalom za praćenje kretanja i bocom zraka, te zaplivao natrag prema dolje. Frolec tome nije pridavao posebnu pozornost.
- Pravilo je da se uvijek roni u paru, ali nisam ni pomislio da Michael ide sam jer sam mislio da se vraća ostalima - rekao je.
Prošlo je još 45 minuta kada su se istraživači špilje vratili, ali jedna je osoba nedostajala – Michael. Tom je rekao da su se okrenuli nakon što su shvatili da je špilja, sastavljena od tunela koji se račva u dvije velike dvorane, preopasna za istraživanje tijekom noćnog zarona bez odgovarajuće opreme. Kad im je Frolec rekao da se Michael vratio u špilju tražeći ih, zavladala je panika. Nitko od njih nije ga vidio. Bio je dolje sam, s običnom svjetiljkom i s gotovo potrošenom zalihom zraka za otprilike jedan sat.
Sunce je već zašlo, a nebo iznad njih bilo je tamnoplavo poput ponoći kada su Frolec i Tom navukli ronilačka odijela. Doplivali su do ulaza u špilju, dok su ostali kružili brodom u slaboj nadi da je Michael negdje u blizini uspio izaći na obalu. Tom, opremljen specijaliziranom opremom za ronjenje u špiljama, zaronio je niz tunel nalik dimnjaku. Frolec je ostao vani s rezervnom bocom zraka, pokušavajući ostati smiren kako bi sačuvao ograničenu količinu zraka, i čekao.
- Bilo je to najdužih 40 minuta u mom životu, gledajući u tu crnu rupu - kaže Frolec. Nije religiozan, ali u tom mu se trenutku stalno vraćala jedna misao: "Ako postoji ikakva božanska sila, Michaelu treba tvoja pomoć".
Njegove molbe upućene nekoj višoj sili kao da su ostale bez odgovora. Nakon što je Tom izronio sam, njih dvojica su se polako podigla na površinu i zaplivala prema brodu. Marek je nazvao hrvatsku obalnu stražu i prijavio Michaelov nestanak, no rečeno im je da neće stići prije jutra. Skupina je morala ostati na mjestu preko noći. Kada je obalna straža napokon stigla, Marek im je objasnio situaciju. Zapovjednik je naredio dvojici ronilaca da uđu u špilju, ali Tom je bio zabrinut. Ljudi su oblačili standardnu ronilačku opremu, neprikladnu za podvodne špilje, za koje su inače potrebni snažna svjetiljka, dvije boce zraka i rezervno ronilačko računalo. Više puta je upozoravao zapovjednika, no njegove su primjedbe bile odbačene.
Dvojica ronilaca zaronila su i prišla ulazu u špilju. Kao i Frolec i Tom prije njih, jedan je ostao vani dok je drugi zaplivao niz tunel. Prošlo je sat vremena i strah je počeo stezati sve na brodu. Jedan od ronilaca izronio je i doviknuo nešto zapovjedniku na hrvatskom. Njegov partner još je bio unutra. Frolec i Tom ponovno su navukli opremu i krenuli u drugu spasilačku misiju.
Sunčeve zrake probijale su površinu mora i osvjetljavale crnu rupu, otkrivajući koliko je zapravo duboka. Tom je ubrzo ponovno izronio iz dugog, dimnjaku sličnog tunela, opet sam, žaleći se na izuzetno lošu vidljivost. Činilo se da je smrtonosna špilja uzela još jednu žrtvu. Izronili su, a sat vremena kasnije pridružio im se hrvatski policijski brod. Mareku je rečeno da ga slijedi. Kad su se približili pristaništu, ondje su ih čekali policajci.
- Nisam tome pridavao posebnu važnost jer je očito bila riječ o nesreći - kaže Frolec.
Odveli su ih u policijsku postaju gdje su jednog po jednog pozivali da daju iskaze o događajima. Rečeno im je da ne smiju napustiti postaju i da će ondje morati prenoćiti. Sljedećeg jutra Froleca i Ivu probudio je policajac i odveo ih u drugu prostoriju na fotografiranje i uzimanje otisaka prstiju. Alarm se upalio i Frolec je zatražio odvjetnika koji govori češki. Razdvojeni su, a Frolec je odveden u prostoriju gdje ga je čekao dežurni odvjetnik. Priključili su ga na uređaj, spojili žice na prste. Slijedilo je poligrafsko testiranje. "Kako je Michael umro?", pitali su ga odmah. To je bila potvrda. Mrtav je.
- Jeste li znali da je uboden nožem? Je li to bio vaš nož? Jeste li znali da je riječ o ubojstvu? - pitali su ga.
- Postalo je jasno da pokušavaju krivnju svaliti na nas jer je poginuo vojni ronilac - rekao je Frolec. Tek kasnije saznao je da je pao na detektoru laži. Slijedila su nova testiranja: uzeli su mu krv i odrezali nokte. Zatim su ga odveli u prostoriju s dvojicom policajaca, češkim prevoditeljem i državnim odvjetnikom. Bio je potpuno iscrpljen kad je stigao završni udarac, on i Ivo bili su osumnjičeni za Michaelovo ubojstvo.
- Osjetio sam šok pomiješan sa strahom. Situacija je počela izgledati vrlo opasno - kaže Frolec.
Nakon još jedne neprospavane noći u postaji, Frolecu su predstavili odvjetnika koji govori češki, a zatim su ga brzo odveli u policijsku dvoranu gdje je na podu bila gomila ronilačke opreme, njegove opreme. Tražio je svoje ronilačko računalo, koje bi dokazalo da nije ulazio u špilju i da nije mogao ubiti Michaela, no nije ga bilo. Policajac mu je rekao da je uzeto kao dio istrage. Frolec je počeo sumnjati da mu podmeću.
- To je bio trenutak kada sam se počeo brinuti je li istraga poštena, bojeći se da će njome manipulirati - kaže. Uslijedile su lisice.
S Ivom, u lisicama, odveden je na sud.
- Nije bilo nikakvog suđenja. Dovedeni smo pred suca koji nam je rekao zašto smo ondje i da ćemo biti poslani u zatvor najmanje mjesec dana dok policija provodi istragu - kaže Frolec. Prijetila im je mogućnost da budu pritvoreni bez optužnice i do šest mjeseci.
Sve mu se činilo kao magla, kaže, i više nije mogao razmišljati jasno.
- Tri dana nisam oprao zube. Sitnica, ali bio je to užasan osjećaj - prisjetio se.
Nakon prve noći u zatvoru upoznao je svoje sustanare. Dvojica su bila osumnjičena za dilanje droge, a treći je čekao suđenje zbog ubojstva supruge. Ostali zatvorenici ubrzo su njihovu ćeliju nazivali “dva dilera, dva ubojice”.
Jezična barijera otežavala je Frolecu objašnjenje zašto je ondje, no sve je postalo jasno kad su stigle dnevne novine. Na naslovnici je bila fotografija broda Domani, uz njegova i Ivina puna imena te optužba da su ubili Michaela. Rasplakao se, osjećajući da se sve okreće protiv njega.
- Bio sam očajan. Svi vjeruju onome što piše u novinama - kaže.
Jarka je bila na poslu kada ju je nazvala nepoznata žena i pitala je li Frolecova djevojka. Bio je to češki konzul u Hrvatskoj koji joj je javio da joj je dečko uhićen zbog sumnje na ubojstvo. Jarka je trebala obavijestiti Frolecove roditelje, koje nikada prije nije upoznala.
- Otišla je do njih i pozvonila. Tako su se prvi put upoznali - kaže. Prije nego što im je uspjela sve objasniti, sinova fotografija već se pojavila u večernjim vijestima.
Prvi dani u zatvoru bili su teški. Jedna naslovnica optuživala je njega, Ivu i Michaela da su bili u ljubavnom trokutu, što je izazvalo “verbalne provokacije” drugih zatvorenika. Mogućnost kazne od 40 godina zatvora visjela je nad njim.
- Bio je to vrlo čudan i zastrašujući osjećaj. Morao sam se uvjeravati da to nije realna opcija - kaže. To je bilo još teže kada ga je Jarka napokon posjetila.
- Planirao sam ostati smiren, ali nisam uspio. Ona je plakala, pa sam i ja zaplakao - rekao je. Obećala mu je pronaći boljeg odvjetnika. Nakon što mu je uplaćen novac na zatvorski račun, jedna od prvih stvari koju je kupio bila je “dječja bilježnica s Pepeljugom na naslovnici” u koju je bilježio dane u pritvoru, piše The Guardian.
Nakon nekoliko tjedana stvari su se počele popravljati. Novi odvjetnik bolje je razumio slučaj. Rekao je Frolecu da su njegovi prijatelji svjedočili pred istražnim sucem i praktički pobili policijsku teoriju o ubojstvu, što je dodatno potvrdilo Michaelovo ronilačko računalo. Pokazalo je da je Michael bio živ još 30 minuta, pokušavajući pronaći izlaz iz špilje. Ostala je još jedna stvar: crvene mrlje na brodu Domani za koje je policija tvrdila da su krv. Frolec je znao da su to tragovi od konopa, ali nije mogao izaći iz zatvora dok DNK analiza to ne potvrdi.
Tijela Michaela i ronioca obalne straže na kraju su pronađena u špilji. DNK analiza potvrdila je da crvene mrlje nisu krv. Nakon gotovo mjesec dana u zatvoru, Frolec i Ivo su pušteni.
- Sjećam se trenutka kada su se vrata ćelije otvorila i kada mi je stražar rekao: Vrijeme je. - rekao je.
Sljedeći sati su mu u magli, ali pamti “zaista dobar obrok” s odvjetnicima i planiranje povratka u Prag sljedeći dan. Po dolasku ih je na aerodromu dočekala medijska pomama. To iskustvo, kaže, "utjecalo je na moj život na način koji danas jako cijenim. Ne dožive mnogi da budu zatvoreni u takvoj situaciji. Sada više cijenim slobodu i puno manje se opterećujem stvarima".
Detalji o Michaelovim posljednjim trenucima i dalje ga progone. Mjehurići koje je ispuštao podigli su mulj na ulazu u tunel i smanjili vidljivost. Vjerojatno je u panici naslijepo tražio izlaz dok mu je ponestajalo zraka.
- Mora da je bio u potpunoj panici - kaže Frolec.
Nakon što se vratio svakodnevici, morao je obaviti još jedan važan susret. Nekoliko sati prije tragedije fotografirao je Michaela kako jede, nasmijanog. Uokvirio je fotografiju i zajedno s posadom broda Domani otišao posjetiti njegovu majku kako bi joj je uručili.
- Bilo je vrlo emotivno jer smo shvatili da joj se život zauvijek promijenio - kaže.
Ivo je također bio na rubu da mu se život uništi. Osjeća li Frolec krivnju što ga je u zadnji trenutak pozvao na put?
- Da je bio ljut ili slomljen zbog svega, osjećao bih veću krivnju. Ali kao i ja, pragmatičan je i izvukli smo se iz zatvora - kaže. I dalje su dobri prijatelji. Frolec danas živi na Baliju sa suprugom Jarkom i njihovo dvoje djece.
Frolec i dalje roni. Prije nekoliko tjedana bio je na ronjenju s prijateljima na Baliju. No sada, otkako ima djecu, povlači granicu kod ronjenja u špiljama, iako je nakon svega prošao obuku za takvo ronjenje na Floridi jer se, kaže, “osjećao beskorisno čekajući Toma” te kobne noći.