Sandra Benčić polila je hladnom vodom špekulacije o tome tko bi trebao biti premijerski kandidat koalicije SDP-a i Možemo!.

"Prirodno je da jača stranka daje kandidata za premijera i to je SDP, taj dio uopće nije bitan", kazala je jučer na N1 televiziji te dodala kako "u tome često vidi potpis HDZ-a koji želi tu vrstu razdora". 

HDZ navodno potencira ta pitanja i forsira takvu raspravu, o tome tko bi trebao voditi lijevu oporbu, premda bi upravo HDZ trebao dvaput razmisliti o tome je li on baš prava adresa s koje bi se trebale odašiljati te kalkulacije.

Jer, svi se sjećamo što je bilo 2015. godine.

Tomislav Karamarko, ali i Kolinda Grabar Kitarović i mnogi drugi politički faktori, uprli su sve snage kako bi nagovorili Božu Petrova i Most na postizbornu koaliciju s HDZ-om. I kad se predsjednik Mosta nakon dramatičnih konzultacija na Pantovčaku konačno slomio i uskočio Karamarku u krilo, HDZ je pristao na glavni uvjet Mosta da mandatar za sastavljanje nove koalicijske vlade ne smije biti predsjednik HDZ-a, već nestranački stručnjak.

Pa su dovukli na Pantovčak Tihomira Oreškovića s njegovim skromnim znanjem hrvatskog jezika kako bi im predsjednica države dala mandat.

Prodao se Mostu

HDZ se, dakle, prodao Mostu u pokušaju da pod svaku cijenu ponovno dođe na vlast, pristajući čak i na ponižavajući i dosad nečuveni zahtjev da predsjednik većeg koalicijskog partnera dobije ulogu potpredsjednika Vlade i manju fotelju zdesna premijeru.

Kasnije se sve to neslavno srušilo, da bi Karamarkov nasljednik Andrej Plenković nakon izbora 2020. godine odbacio postizbornu koaliciju sa Domovinskim pokretom Miroslava Škore nakon Škorina uvjeta da Plenković u tom slučaju ne može biti premijer.

"Nitko neće HDZ-u određivati tko može biti na čelu Vlade. Takve su teze vrlo bizarne, neobične i politički štetne", kazao je tada Plenković, sretan što je osvojio dovoljno mandata da mu ne treba DP. "Vidi se da dolaze od kruga ljudi koji baš nikada nisu imali odgovornost upravljati Hrvatskom na bilo kojoj razini, a kamoli Vladom. To može reći samo netko tko ne razumije način funkcioniranja vlasti i Vlade".

Premda je prije samo jednog izbornog ciklusa upravo HDZ pristao na takav uvjet Mosta.

Uglavnom, HDZ nije baš pozvan postavljati pitanja o tome tko bi trebao biti premijerski kandidat koalicije SDP-a i Možemo!.

SDP-ovi autostoperi 

Međutim, takva nagađanja vuku korijen još od 2006. godine kad je tadašnji predsjednik SDP-a Ivica Račan najavljivao da bi premijerski kandidat SDP-a trebao biti ljubo Jurčić, a tu kampanju naslijedio je Zoran Milanović i izašao pred javnost s notornim paralelnim plakatima s Jurčićem kao premijerom i podignutim palčevima.

To ga je, pored svega ostalog, stajalo pobjede, a kasnije se u svakoj SDP-ovoj koaliciji postavljalo pitanje tko zapravo vodi glavnu riječ: Zoran Milanović ili Radimir Čačić ili Slavko Linić ili Vesna Pusić...

Takvo pitanje postavljat će se i u koaliciji Siniše Hajdaš Dončića.

Tko je veći, a tko jači?

Jer ne samo da se njega doživljava kao slabu lidersku kariku lijeve oporbe, kao nekarizmatičnog i nepopularnog političara, što je zapravo vrijedilo i za svakog drugog lidera SDP-a nakon Milanovića, već i sam SDP ulazi u taj savez kao psihološki junior partner: izgubio je vlast u svim većim gradovima, dok Možemo! kontrolira glavni grad.

SDP je mlađi partner u Zagrebu, a trebao bi biti senior partner u državi.

No upravo pitanje liderstva HDZ nameće političkoj sceni kao model i obrazac vlastitog ustroja i djelovanja: čitava stranka podložna je kultu ličnosti velikog vođe, nema frakcija, nema protivljenja, nema konkurencije, dok biračko tijelo poslušno slijedi svog lidera.

Lijeva oporba nikad nije mogla tako funkcionirati, baš kao što na taj način ne funkcioniraju ni njezini birači. 

U lijevim koalicijama, još od 2000. godine, uvijek je bilo snažnijih političara i stručnjaka od samog premijera ili premijerskog kandidata, u većini slučajeva nije vrijedilo pravilo da premijer mora biti najpametnija, najvažnija i najdominantnija osoba u Vladi.

Ni sam Milanović se često nije htio miješati u svoj posao, a kamoli u druge resore.

Rep i njegov pas

Ali to onda otvara pitanja maše li pas repom ili ipak rep maše psom: manji partner ucjenjuje većeg partnera i dominira u koaliciji, a onda i u Vladi.

U tom kontekstu vratimo se ponovno na HDZ. Karamarko se prodao Mostu i pristao na njegov uvjet o imenovanju nestranačkog premijera. Potom je desnica godinama nabijala na nos Plenkoviću da se prodao Miloradu Pupovcu i da je zapravo SDSS kao manjinski partner odvlačio HDZ previše ulijevo, diktirao politiku i upravljao premijerom. 

A prije dvije godine Plenković se doslovno prodao Domovinskom pokretu i pronašao partnera koji će mu opet postaviti ljestve za dolazak na vlast. Pa je zbog toga odbacio Pupovca, srušio "sanitarni kordon" prema radikalnoj desnici, otvorio vrata ustaštvu i crnokošuljašima, priključio se kleronacionalističkoj revoluciji i uzeo autogram od Thompsona.

I ne zaboravimo još nešto: Plenković je godinama u Hrvatskom saboru ovisio o "žetončićima" čije glasove je kupovao i o čijoj pohlepi, oportunizmu i samovolji je ovisio.

Morao ih je sve činiti sretnima.

Veže se sa crnim vragom

Plenković je stoga vodio glavnu riječ u koaliciji, ali kao što bi rekao Franjo Tuđman, za to je bio spreman "vezati se i sa crnim vragom, ne samo sa crnim,  nego i zelenim i žutim vragovima", kako bi opstao na vlasti.

Napokon, neovisno o njegovoj sposobnosti da okuplja partnere i vodi HDZ do pobjede, Plenković može upravo HDZ-u zahvaliti na svojoj političkoj karijeri koju je ostvario u zadnjih deset godina. HDZ nosi Plenkovića više nego što Plenković nosi HDZ.

Kao što je HDZ nosio i jednog Tomislava Karamarka.

Plenković postaje teret?

Zbog svega toga, pitanje političkog liderstva koje uporno forsira HDZ u svojim napadima na lijevu koaliciju, kao i u promoviranju vlastitog premijera, postala je prilično rastezljiva kategorija.

I ne tiče se samo toga da predsjednik stranke vuče koaliciju na svojim plećima, kao što se to voli apostrofirati u Plenkovićevu slučaju, nego da upravlja koalicijom i okuplja sve njezine najbolje dijelove.

Naravno, tek će se vidjeti je li Siniša Hajdaš Dončić doista adut ili prepreka dolasku ljevice na vlast.

A tko zna, možda će se to pitanje uskoro postavljati i za samog Plenkovića u opstanku HDZ-a i desnice na vlasti.