Studentica iz Afganistana opisuje događaj ulaska talibana u Kabul strahujući za svoja osnovna ljudska prava, sve to je podijelila za The Guardian. Ženska prava dolaskom talibana na vlast u Afganistan prestaju postojati.
Pogledajte video: Suze Afganistanke obišle svijet
- Jučer rano ujutro kada sam krenula na nastavu. U jednom trenutku je iz studentskog doma istrčala grupa žena. Pitala sam što se dogodilo, a jedna od njih mi je rekla da ih policija evakuira jer su talibani stigli u Kabul te da će tući žene koje nemaju burku.
- Sve smo htjele kući, ali nismo mogle koristiti javni prijevoz. Vozači nas nisu puštali u automobile jer nisu htjeli preuzeti odgovornost za prijevoz žene. Situacija je još gora za žene u studentskom domu, koje su izvan Kabula i uplašene su i zbunjene oko toga kamo bi trebale ići.
Za to vrijeme, muškarci koji su stajali naokolo ismijavali su djevojke i žene, smijući se našem strahu.
'Idi i odjeni svoju burku', rekao je jedan. 'Posljednji su vam dani na ulici', rekao je drugi. 'Oženit ću vas četiri u jednom danu', rekao je treći. Jutros je sve nestalo, a malo mi nedostaje da dobijem dvije diplome s dva najbolja sveučilišta u Afganistanu.
U studenom sam trebala diplomirati.
Toliko sam dana i noći radila kako bih postala osoba kakva sam danas, a jutros kad sam stigla kući, moje sestre i ja smo prvo sakrile osobne iskaznice, diplome i svjedodžbe. Bilo je to poražavajuće. Ovo je poražavajuće. Zašto bismo trebali skrivati stvari na koje bismo trebali biti ponosni? U Afganistanu sada ne smijemo biti poznati kao ljudi kakvi jesmo.
- Kao žena, osjećam se kao da sam žrtva ovog političkog rata koji su započeli muškarci. Osjećala sam se kao da se više ne mogu glasno smijati, više ne mogu slušati svoje omiljene pjesme, više se ne mogu sastajati s prijateljima u našem omiljenom kafiću, više ne mogu nositi svoju omiljenu žutu haljinu ili ružičasti ruž. I više ne mogu ići na posao ili završiti fakultet na kojem sam godinama radila.
Volim ići na manikuru. Danas sam bila na putu kući i pogledala kozmetički salon u koji idem na manikuru. Izlog, ukrašen portretima lijepih mladih djevojaka, bio je obojen u bijelo. Sve što vidim oko sebe su uplašena lica žena i ružna lica muškaraca koji mrze žene i ne vole žensko obrazovanje, rad i slobodu. Umjesto nas, oni su podržali talibane i dali im više moći.
Afganistanske žene žrtvovale su mnogo za slobodu koju jedva imaju. Ja sam siroče i pletem tepihe samo radi obrazovanja. Suočavam se s mnogim financijskim izazovima, ali imam mnogo planova za svoju budućnost. Neočekivano bi ovako sve završilo.
Sada se čini da moram spaliti sve što sam postigla u 24 godine svoga života. Imati bilo kakvu osobnu iskaznicu ili nagrade Američkog sveučilišta sada je rizično; čak i ako ih čuvamo, nismo ih u mogućnosti koristiti. Za nas u Afganistanu nema posla.
- Kad su se pokrajine jedna za drugom rušile, mislila sam na svoje lijepe djevojačke snove. Moje sestre i ja nismo mogle spavati cijelu noć, sjećajući se priča koje nam je majka pričala o dobu talibana i načinu na koji su se odnosili prema ženama.
Nisam očekivala da će nam opet biti oduzeta sva osnovna prava i da ćemo otputovati u prošlost otprije 20 godina. Da bismo nakon 20 godina borbe za svoja prava i slobode trebale nositi burke i skrivati svoj identitet.
Posljednjih mjeseci, dok su talibani preuzimali kontrolu nad ovim provincijama, stotine ljudi pobjeglo je iz svojih domova i došlo u Kabul spasiti svoje djevojke i supruge. Žive u parku ili na otvorenom.
Član skupine američkih sveučilišnih studenata koji im pokušavaju pomoći prikupljanjem donacija u gotovini, hranom i drugim potrepštinama te im ih dijele. Kad sam čula neke obiteljske priče, moje suze nisu mogle stati.
Jedan je čovjek u ratu izgubio sina i nije imao novca za taksi do Kabula, pa su snahu dali u zamjenu za prijevoz. Kako vrijednost žene može biti jednaka cijeni putovanja?
Danas, kad sam čula da su talibani stigli u Kabul, osjetila sam da ću postati robinja. Mogu se igrati mojim životom kako žele.
Radila sam i kao nastavnica u obrazovnom centru za učenje engleskog.
Ne mogu ni pomisliti da više ne mogu stajati pred razredom. Svaki put kad se sjetim da bi moje lijepe djevojčice trebale prekinuti školovanje i ostati kod kuće, počnem plakati - rekla je studentica.