Mi učitelji, iako najviše na svijetu želimo dobro svojim učenicima u svim aspektima njihovog života, nismo sposobni ili osposobljeni, niti nam plan i program dozvoljava vrijeme za poticanje i razvoj dječje unutarnje motivacije za učenje. I tako se stvar svede na "lakši put" - Dobit ćeš 1 ako ne naučiš. Što vodi učenju pod vanjskim pritiskom kako bi se izbjegla loša/dobila dobra ocjena. A što se prepisivanja i varanja tiče - roditelji uglavnom na to gledaju sa simpatijom- Dijete se snašlo, ne? Tim više što i njima olakšava život ako ne moraju nešto "poduzimat" kada im dijete dobije lošu ocjenu. Neki učitelji u osnovnim školama su isto već popustili u nadziranju prepisuju li djeca - jer ako dobije bolju ocjenu neće morati svemogućem roditelju objašnjavati zašto ima nižu zaključnu ocjenu, niti će mu dolaziti nadzor koji je sve samo ne blagonaklon, a često niti stručan - znaju sve samo o dokumentaciji, ali mislim da ne bi baš uspjeli provesti nastavu tako da djeca ostanu zainteresirana. Ja sam vrlo oštra u sprečavanju prepisivanja, no ne nailazim baš na razumijevanje, pa čak niti svih učitelja. Što se motivacije djece tiče,uspijeva mi sat učiniti zanimljivim, ali ne uspijevam taj njihov interes "produljiti" na učenje i pisanje zadaća.

Vrlo jednostavno, praksom se uci bolje nego teorijom. Kad se netko zapravo potrudi i napravi kvalitetnu reformu onda nam djeca vise nece biti glupa :///

u Norveskoj djeca nemaju ocjene od 1-7 razreda. Osnovna im traje 10 godina. dakle nema jedinica, padova, popravnih i za nastavnika ne postoji imenik, ocjenjivanje, testovi, ispravci, zakljucivanje, e-matica, ispisivanje svjedodzbi, izracunavanja prosjeka, popravnih itd. dakle, nema necega sto nastavnicima oduzima 95% vremena. Jer nastavnik mora pripremit testove i ispravit ih za jedno 300-njak ucenika. Ucenici u Norveskoj dolaze u skolu da nauce za sebe, a ne za ocjenu. Bio sam na jednoj raspravi o tome da li treba uvesti ocjene od 1-7 razreda. kao profesor po struci i netko tko se obrazovao po takvom "sistemu" ja sam bio "za". voditelj seminara me je direktno pitao pred svima zasto? pa rekao sam prvenstveno da bi dijete a i roditelj dobili povratnu informaciju o savladanom gradivu. "dakle, ucite za ocjenu a ne za znanje?" pitao me je. u tom trenutku povratila mi se slika iz proslosti kad sam isao u osnovnu i dosao sam kuci a mama me pitala koliko si dobio iz testa. ja sam viknuo "pet" sav sretan. a ona kaze "super, idi se sad igraj vani" bas nikad me nije pitala koliko si i sta si naucio. kad je ocjena bila losija onda me potjerala u sobu da ucim. Ja gledam tu norvesku djecu kad idu u skolu. svi sretni, nema stresa, nema strebanja, samo igra i kroz igru se uci. kako im zavidim kad se sjetim stresa i straha pred test iz matematike, kad se sjetim suza i straha kako cu kuci kad sam dobio jedinicu. sve se svodilo samo na ocjene, cijelo obrazovanje!