To je to što me zanima!

Je li ovakav način učenja budućnost našeg obrazovanja?

Prema istraživanju Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, osnovnoškolci su se pokazali kao kampanjci koji se najviše oslanjaju na prepisivanje i došaptavanje za vrijeme svog obrazovanja
Vidi originalni članak

Istraživanje je pokazalo kako samo 10 posto djece uči radi osobnog zadovoljstva, a čak 90 posto njih uči isključivo zbog ocjena. Sve su to pokazatelji ozbiljnih propusta u našem obrazovanju koji dovode do stvaranja pogrešne motivacije kod učenika.

Uglavnom su nezainteresirani za dublja istraživanja neke teme i proširivanje svog znanja o istoj. Smatraju da će ispit proći ako su snalažljivi, a ne ako zagriju stolicu. Mnogi učitelji, ali i roditelji, apeliraju na promjene u načinu kako djeca uče.

Cilj je lakše učenje

Mnogi vide spas u cjelovitom učenju. Radi se o pristupu u kojem dijete o svijetu uči kao o cjelini, a ne o svakom području zasebno kao što je slučaj u sadašnjem obrazovnom sustavu. Djecu se nastoji potaknuti na povezivanje, samostalno istraživanje i spajanje znanja iz svih područja. Ovakav način učenja pozitivna je promjena u obrazovnom sustavu, što nam je potvrdila i učiteljica iz Osnovne škole Luka Sesvete, Arijana Piškulić Marijanović.

- U mom su razredu svi visoko motivirani. Ono što je vrlo pozitivno kod cjelovitog učenja jest to da djeca koja imaju možda nešto manje sposobnosti nađu svoje mjesto i svako dijete u tom procesu nauči nešto novo, ali i uči od drugog djeteta - istaknula je naša sugovornica. 

Potrebu za modernizacijom i prilagodbom načina učenja samoj djeci u odgojno-obrazovnom radu među prvima je prepoznao Profil Klett te je organizirao razne projekte, kao što je Nina i Tino, koji uključuju istraživačke aktivnosti, kroz koje djeca razvijaju svoju znatiželju, interese te u konačnici i samo znanje. Učiteljica Piškulić Marijanović otkrila je kako ona provodi ovakav projekt sa svojim razredom. 

- Prošle smo godine obrađivali temu zavičaja. Krenuli smo od istraživanja i prikupljanja podataka što se sve može naći u zavičaju. Dječji zadatak zapravo je bilo osnivanje turističke zajednice koja je imala timove i oni su se natjecali tko će osmisliti bolju reklamnu kampanju. Proučavali smo medije, ali i samo tržište. Izradili su pozadinu za svoju reklamu čime smo se zapravo bavili dizajnom. Učili su i gramatiku jer su im sve rečenice morale biti smislene i pravopisno točne. Na kraju su vježbali nastup i izlaganje jer su morali prezentirati svoju reklamu - ispričala nam je učiteljica.

Nadodaje i kako je prekrasno u ovoj priči to što u cjelovitom učenju nema djeteta koje ne može sudjelovati. Naime, u njenom se razredu nalazi dječak koji ima disleksiju, a koji je uz pomoć drugih učenika uvježbao svoj tekst i sam ga odlično prezentirao. 

Ovakav način učenja je sasvim sigurno budućnost boljeg i lakšeg obrazovanja. Primijenite ga i olakšajte djeci put do znanja.

Idi na 24sata

Komentari 19

  • 08.09.2017.

    Mi učitelji, iako najviše na svijetu želimo dobro svojim učenicima u svim aspektima njihovog života, nismo sposobni ili osposobljeni, niti nam plan i program dozvoljava vrijeme za poticanje i razvoj dječje unutarnje motivacije za učenje. I tako se stvar svede na "lakši put" - Dobit ćeš 1 ako ne naučiš. Što vodi učenju pod vanjskim pritiskom kako bi se izbjegla loša/dobila dobra ocjena. A što se prepisivanja i varanja tiče - roditelji uglavnom na to gledaju sa simpatijom- Dijete se snašlo, ne? Tim više što i njima olakšava život ako ne moraju nešto "poduzimat" kada im dijete dobije lošu ocjenu. Neki učitelji u osnovnim školama su isto već popustili u nadziranju prepisuju li djeca - jer ako dobije bolju ocjenu neće morati svemogućem roditelju objašnjavati zašto ima nižu zaključnu ocjenu, niti će mu dolaziti nadzor koji je sve samo ne blagonaklon, a često niti stručan - znaju sve samo o dokumentaciji, ali mislim da ne bi baš uspjeli provesti nastavu tako da djeca ostanu zainteresirana. Ja sam vrlo oštra u sprečavanju prepisivanja, no ne nailazim baš na razumijevanje, pa čak niti svih učitelja. Što se motivacije djece tiče,uspijeva mi sat učiniti zanimljivim, ali ne uspijevam taj njihov interes "produljiti" na učenje i pisanje zadaća.

  • Havanananana 07.09.2017.

    Vrlo jednostavno, praksom se uci bolje nego teorijom. Kad se netko zapravo potrudi i napravi kvalitetnu reformu onda nam djeca vise nece biti glupa :///

  • Bjørndalen 07.09.2017.

    u Norveskoj djeca nemaju ocjene od 1-7 razreda. Osnovna im traje 10 godina. dakle nema jedinica, padova, popravnih i za nastavnika ne postoji imenik, ocjenjivanje, testovi, ispravci, zakljucivanje, e-matica, ispisivanje svjedodzbi, izracunavanja prosjeka, popravnih itd. dakle, nema necega sto nastavnicima oduzima 95% vremena. Jer nastavnik mora pripremit testove i ispravit ih za jedno 300-njak ucenika. Ucenici u Norveskoj dolaze u skolu da nauce za sebe, a ne za ocjenu. Bio sam na jednoj raspravi o tome da li treba uvesti ocjene od 1-7 razreda. kao profesor po struci i netko tko se obrazovao po takvom "sistemu" ja sam bio "za". voditelj seminara me je direktno pitao pred svima zasto? pa rekao sam prvenstveno da bi dijete a i roditelj dobili povratnu informaciju o savladanom gradivu. "dakle, ucite za ocjenu a ne za znanje?" pitao me je. u tom trenutku povratila mi se slika iz proslosti kad sam isao u osnovnu i dosao sam kuci a mama me pitala koliko si dobio iz testa. ja sam viknuo "pet" sav sretan. a ona kaze "super, idi se sad igraj vani" bas nikad me nije pitala koliko si i sta si naucio. kad je ocjena bila losija onda me potjerala u sobu da ucim. Ja gledam tu norvesku djecu kad idu u skolu. svi sretni, nema stresa, nema strebanja, samo igra i kroz igru se uci. kako im zavidim kad se sjetim stresa i straha pred test iz matematike, kad se sjetim suza i straha kako cu kuci kad sam dobio jedinicu. sve se svodilo samo na ocjene, cijelo obrazovanje!

Komentiraj...
Vidi sve komentare