Djevojčica je dobila ime Gloria. Porod je prošao u redu, i mama i beba su odlično – kazao nam je Marko Stanić iz Siska koji je sa suprugom Ninom, sinovima Samuelom (4) i Patrikom (8) svoj privremeni dom pronašao u Zadru u kojem je u petak na svijet stiglo njihovo treće dijete. Nakon razornog potresa u Banovini krenuli su put Dalmacije. Nina bila pred terminom poroda, stalni potresi psihički su ih dotukli, a iako je ginekologija u Sisku ostala čitava, Nina se bojala ići tamo roditi. Nije strahovala samo od mogućih novih potresa, već su se bojali kako će sve izgledati jer je prostor ginekologije primao i druge pacijente. Sva ta neizvjesnost potaknula ih je da prihvate velikodušni poziv i presele na neko vrijeme.
- Prelijepo nam je u Zadru, gazda je divan prema nama, Zadrani su susretljivi, spremni pomoći, puni empatije. Sad kad se malena rodila sve je nekako sjelo na svoje mjesto. Polako se oporavljamo od strahova jer tu ne trese. Naš mlađi sin Samuel nije u traumi, ali stariji Patrik je još uplašen i jako se brine za baku i djeda koji su ostali u Petrinji. To su moji punica i punac, i u vrijeme onog najjačeg potresa Patrik i Samuel bili su kod njih – priča nam Marko.
Njihov stan u Sisku je oštećen, a u četvrtak su ga pregledali statičari i dobio je, kaže Marko, zelenu naljepnicu. No, kuća od bake i djeda u Petrinji nije više za život.
- Ta kuća je naizgled 'preživjela' onaj potres od 6,2, ali sad nakon ovog posljednjeg od 5 stupnjeva, slomio se nosivi zid. Vjerojatno je i nakon prvog potresa bio značajno oštećen, a sada se to i pokazalo. Tako da su baka i djed sada u tom našem stanu u Sisku – kaže nam Marko koji ne može da ne razmišlja o povratku u svoje krajeve.
- Baš sam početkom prosinca uzeo tri mjeseca porodiljnog na mlađeg sina, tako da trenutačno ne radim, pa možemo pričekati da malena ojača i onda se polako pakirati kući. Neka je nama glava na ramenima, a ostalo ćemo obnoviti. Taj trenutak potresa bio je strašan, ja sam istrčao vani, a ni sam ne znam kako sam trčao koliko se tlo ljuljalo pod nogama. To se riječima ne može opisati – prisjeća se Marko. I njegovi sinovi te baka i djed u Petrinji bježali su na ulicu u tim trenucima, bosi, dok su stvari oko njih padale. Ali, kaže nam Marko, treba ostati pozitivan i vjerovati da će se ljudima kuće obnoviti u najkraćem mogućem roku. Zahvalan je svima koji pomažu.
- Naš gazda, teško je izraziti zahvalnost... Čovjek ima svoj posao, svoje obaveze, i uz sve on nađe vremena da nas razveseli, pripremi nam doček Nove godine. To nitko ne može platiti. U ovoj nevolji na drugom kraju zemlje dobio sam prijatelja za cijeli život. I da me za deset godina nazove i traži me pomoć, ja bih ostavio sve i išao mu pomoći – kaže nam Marko vjerujući da će i Sisak i Petrinja i cijeli taj kraj nakon obnove biti, ne samo ljepši, nego i poželjniji za život.
- Vi ste na 50 kilometara od Zagreba, toliko blizu metropoli, a ništa se ne ulaže. Nadam se da će se to promijeniti, da će ljudi ostati i da će imati gdje raditi – govori Marko ne skrivajući ponos na sve građane Lijepe naše koji danima nesebično pomažu.
- Vidite, dijelimo se mi na sjever i jug, i ove i one. Ali kad treba pomoći, ništa ne postoji, idemo bez razmišljanja. Ne znam postoji li takav narod osim nas – za kraj kaže Marko.