Kultura srca. Tako ja zovem ono što je obilježilo ovu kuću i ljude koji su u njoj živjeli i koji su je posjećivali, kaže Silvija Brkić Midžić, knjižničarka neobična dodatnog zanimanja. Ona je, naime, pripovjedačica povijesti palače Gvozdanović, smještene na nekadašnjem gradskom bedemu u zagrebačkoj Visokoj ulici.
Mjesto koje je nekoć, između dva svjetska rata, bilo ključno za zagrebački društveni život, sastajalište glazbenika, likovnjaka, pjesnika pa i političara, zapravo, tadašnje elite glavnog grada. Domaćini palače bili su druželjubivi pravnik Dragutin Gvozdanović i njegova supruga, pijanistica Anka, koja je od njega bila mlađa punih 36 godina.
- Priča se da su je gradske gospođe nazivale ‘uspinjačom’ jer se iz skromne udala u bogatu obitelj za mnogo starijeg čovjeka. Ja sam pak uvjerena da se radilo o pravih ljubavi, da je Anka zaista gajila snažne osjećaje prema tom dragom starijem gospodinu - priča Silvija.
Možda ju je razlika u godinama malo mučila jer je dala izraditi portret sebe u zrelijoj dobi i preminulog Dragutina u mlađim danima, tako da jedno kraj drugog stoje kao da su iz istoga vremena. Kako bilo, Anka je činjenicu da nije iz imućne obitelji itekako nadoknadila. Bila je lijepa i pametna, sposobna za malo novca prirediti divan ugođaj.