Dok se s nebodera Vjesnika, uništenog u požaru 17. studenog 2025. ne ukloni azbest, započelo je rušenje zapadnog aneksa nebodera Vjesnika. Rušenje aneksa, i čišćenje nebodera do 16. kata jedine su radnje koje izvođač smije raditi zbog azbesta koji je pronađen u zgradi. Dvojica 18-godišnjaka optužena za izazivanje požara za to vrijeme u kućnom pritvoru čekaju potvrđivanje optužnice te negiraju krivnju za palež u kojemu je uništen simbol jedne ere zagrebačkog novinarstva i arhitekture.
Podsjetimo, dvojicu 18-godišnjaka terete da su 17. studenoga 2025. oko 22 sata ušli u zgradu Vjesnika te na 15. katu oko 22.50 sati upaljačem palili kartonsku kutiju s papirima i papire. Nakon što se vatra počela ubrzano širiti, pobjegli su. U konačnici zgrada je u vatrenoj stihiji potpuno uništena, a točna šteta nije utvrđena, no svakako je riječ o šteti velikih razmjera. Obojica negiraju krivnju za djelo za koje ih se tereti.
Iako je riječ o mlađim punoljetnicima koji nikad ranije nisu bili problematični, tužiteljstvo, kako doznajemo, smatra da nema mjesta primjeni Zakona o sudovima za mladež jer vjeruju da su postupali iz čiste obijesti. Mlađim punoljetnikom naziva se osoba koja je u vrijeme počinjenja nekog kaznenog djela za koje ju se tereti bila u dobi od 18. do 21. godine.
Postupci protiv mlađih punoljetnika vode se pred posebno educiranim vijećima za mladež, u njima sudjeluju suci i suci porotnici za mladež te državni odvjetnici za mladež.
U postupcima protiv mlađih punoljetnika sudovi imaju mogućnost primijeniti odredbe maloljetničkog ili općeg kaznenog prava. Maloljetničko kazneno pravo predstavlja posebnu granu prava unutar kaznenog prava koja je uređena zasebnim zakonima, a u hrvatsko zakonodavstvo uvedena je Zakonom o sudovima za mladež.
Primarna je razlika što Zakon o sudovima za mladež u prvom redu čini distinkciju između djece i maloljetnika. Prema hrvatskom zakonodavstvu djeca su osobe u dobi do 14. godine života i ne mogu kazneno odgovarati za počinjenje kaznenog djela niti se protiv njih može voditi kazneni postupak, dok se maloljetnike razlikuje prema životnoj dobi u trenutku počinjenja kaznenog djela.
Tako se mlađim maloljetnicima nazivaju osobe u dobi od 14 do 16 godina života, oni u dobi od navršene 16. do 18. godine su stariji maloljetnici, a mlađi punoljetnici, naveli smo, su u dobi od 18. do 21. godine. Dob maloljetnog počinitelja kaznenog djela važan je čimbenik prilikom određivanja vrste sankcije koja će se primijeniti jer svrha kažnjavanja kod maloljetnih osoba nije ista kao kod odraslih i upravo to čini razliku između maloljetnog i punoljetnog počinitelja kaznenog djela.
Za pojašnjenje razlike u primjenu dvaju prava zamolili smo branitelja drugooptuženog, odvjetnika Petra Barbira.
- Svrha kažnjavanja odraslih osoba je izražavanje društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, namjera utjecaja na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućavanje počinitelju ponovno uključivanje u društvo. S druge strane svrha maloljetničkih sankcija je promjena maloljetnikova ponašanja i utjecaj na jačanje njegove osobne odgovornosti, dakle posebnost maloljetničkog kaznenog prava je u tome što mu je prvi cilj odgoj i zaštita djeteta, a tek potom zaštita društva od pojedinca koji svojim ponašanjem odstupa od uvriježenih normi ponašanja - kaže Barbir.
Nastavlja da Zakon o sudovima za mladež najveći naglasak stavlja na odgoj i obrazovanje maloljetnih počinitelja kaznenog djela te popravak nastale štete, a sve kako bi se kod počinitelja stvorila svijest o odgovornosti za vlastite postupke, a ne da bi se počinitelje kaznilo.
- Navedeno potvrđuje i činjenica da Zakon o sudovima za mladež predviđa samo jednu kaznu - kaznu maloljetničkog zatvora, koja se izriče zaista u iznimnim situacijama, a što potvrđuju i statistički podaci, dok su sve ostale sankcije odgojne mjere - navodi.
Postoji razlika i između kaznenog postupka koji se vodi prema pravilima Zakona o kaznenom postupku i onoga koji se vodi prema pravilima Zakona o sudovima za mladež. Najvažnija je da je postupak prema maloljetnicima hitan, a što se onda očituje i u kraćim rokovima u odnosu na one koji su propisani Zakonom o kaznenom postupku. Također, postupci prema maloljetnicima su neformalni i fleksibilni što znači da sud može odstupiti od primjene odredaba iz Zakona o kaznenom postupku ako smatra da njihova primjena ne bi bila svrhovita.