Zaboravljeni u ratnoj zbrci, točno mjesto smrti 270 njemačkih vojnika dosad je bilo tajna - koju francuske i njemačke vlasti nisu žurile rasvijetliti. No, zahvaljujući radu lokalnih povjesničara,oca i sina i njihove ekipe, pronađen je ulaz u tunel Winterberg na bojišnici Chemin des Dames u Francuskoj donosi BBC.
Sad se postavlja pitanje što napraviti dalje? Treba li tijela odmah odnijeti i pokopati na njemačkom ratnom groblju? Trebaju li početi arheološka iskopavanja u punoj mjeri kako bi se saznalo više o vođenju rata i životima ljudi koji su se u njemu borili?
Što se točno događalo na tom području za vrijeme rata? Naime, u proljeće 1917. Francuzi su krenuli u ofenzivu da povrate brda koja se nalaze nekoliko milja sjeverno od rijeke Aisne. Nijemci su držali područje uz Chemin des Dames više od dvije godine i imali su složen sustav podzemne obrane.
Granata zapečetila izlaz, skončali su u mukama
U blizini sela Craonne, tunel Winterberg prolazio je 300 metara sa sjeverne strane grebena - Francuzima nevidljiv - i izlazio je na mjestu pogodnom da opskrbi prvu liniju njemačkih rovova na padini okrenutoj prema jugu.
Francuzi su 4. svibnja 1917. krenuli s topničkim bombardiranjem gađajući dva kraja tunela,poslavši i balon za promatranje
Granata ispaljena iz mornaričke puške pogodila je ulaz, izazvavši eksploziju municije koja je tamo bila uskladištena i poslavši oblak jetkih isparenja u okno. Još jedna granata zapečatila je izlaz.
Unutra su bili zarobljeni ljudi iz 10. i 11. čete 111. pričuvne pukovnije. Sljedećih šest dana, kako je ponestajalo kisika, ili su se ugušili ili su si oduzeli život. Neki su tražili prijatelje da im skrate muke.
Trojica muškaraca poživjelo je dovoljno dugo da ih spasitelji pronađu, samo dan prije nego što je to područje prepušteno Francuzima. Jedan od njih, Karl Fisser ispričao je:
- Sve je bilo uzalud. Smrt se smijala svojoj žetvi, smrt je stražarila na barikadi, tako da nitko nije mogao pobjeći. Neki su buncali o spašavanju, drugi za vodom. Jedan suborac ležao je na zemlji pored mene moleći da mu netko napuni pištolj.
Nakon osvajanja Francuzi su tunel ostavili. Nijemci su kasnije preuzeli bojišnicu Chemin des Dames, ali u tom trenutku nisu imali vremena za traženje posmrtnih ostataka ljudi koji su tamo umrli stravičnom smrću.
Do kraja rata nitko više nije mogao sa sigurnošću reći gdje je zapravo bio tunel Winterberg. Kako to nisu bila tijela francuskih vojnika, odlučilo se time ne baviti - jer i bezbroj drugih tijela još uvijek leži duž Zapadne fronte.
'Znao sam da je tunel tu negdje ispod mojih nogu'
Ali mještanin Alain Malinowski nije mogao izbaciti tunel iz glave.
Radeći na pariškom metrou 1990-ih, svakodnevno je putovao u glavni grad, a slobodno vrijeme posjećivao je vojne arhive u Château de Vincennes. Petnaest godina skupljao je opise, mape i spise ispitivanja zatvorenika - ali bezuspješno. Bombardiranje je krajobraz previše izobličilo.
Ali onda je 2009. godine naletio na suvremenu kartu koja prikazuje ne samo tunel već i susret dvaju putova koji su preživjeli do danas. Izmjerio je kut i udaljenost i stigao na mjesto, sada tek anonimni djelić šume.
- Osjetio sam to. Znao sam da sam blizu. Znao sam da je tunel tu negdje ispod mojih nogu - rekao je Alain Malinowski za Le Monde.
O svom pronalasku sve je obavijestio,ali su vlasti odbile bilo što poduzeti. Ne zna se iz kojeg razloga, možda zato što mu nisu vjerovali ili zato što nisu željeli otvariti masovnu ratnu grobnicu.
U priču se onda uključio i njegov sin Pierre Malinowski, bivši vojnik koji danas vodi zakladu u Moskvi posvećenu traganju za ratnim mrtvima iz vremena Napoleona i drugih razdoblja.
Otkriće poput Pompeja
Pierre je potom, bijesan što nitko ne želi ništa napraviti, sam odlučio otvoriti tunel. To je bilo protuzakonito, ali smatrao je da vrijedi kazne.
Jedne noći, u siječnju prošle godine, vodio je tim koji je doveo mehaničara za kopanje na mjesto koje je identificirao njegov otac. Iskopali su četiri metra, a ono što su pronašli dokazalo je da su doista bili na ulazu u tunel.
Tu je bilo je zvono kojim se oglašavalo za uzbunu, zatim stotine kanistara s plinskim maskama, tračnice za prijevoz streljiva, dva mitraljeza, puška, bajunete i ostaci dvaju tijela.
- Bilo je poput Pompeja. Ništa se nije pomaklo - rekao je jedan muškarac iz tima.
Pierre Malinowski je potom kontaktirao vlasti. Deset mjeseci kasnije, ponovno frustriran sporošću službenog odgovora, izašao je u javnost i ispričao priču Le Mondeu.
Malo je reći da vlasti, a i struka, nisu bile sretne time što je napravio. Smatraju da je svojim primjerom potaknuo i druga samostalna iskapanja koja će se većinom provoditi iz čisto plaćeničkih motiva.
Diane Tempel-Barnett, glasnogovornica Njemačke komisije za ratne grobove (VDK), rekla je njemačkom radiju:
- Da budemo iskreni, nismo baš uzbuđeni zbog otkrića. Zapravo sve to smatramo žalosnim.
Teško je zamisliti da Komisija za ratne grobove Commonwealtha zauzme sličan stav ako bi se pronašla tijela 270 britanskih vojnika. Ali poznato je da se Prvi svjetski rat u Njemačkoj često opisuje kao 'zaboravljeni rat'.
Potraga za potomcima
Sada se ulažu napori da se pronađe potomstvo onih koji su umrli u tunelu.
111. pukovnija regrutirala je muškarce u regiji Baden u njemačkim Alpama, a sada je identificirano devet vojnika koji su umrli 4. i 5. svibnja 1917.
- Ako mogu pomoći samo jednoj obitelji da pronađe pretka koji je umro u tunelu, to će biti vrijedno toga - kazao je Mark Beirnaert, genealog i istraživač Velikog rata.
- Nadam se da će tijela moći iznijeti i identificirati da napokon napuste ovu hladnu jezivu grobnicu i budu zajedno pokopani na pristojnom mjestu.
Pierre Malinowski također želi da se tim vojnicima oda dužna počast.
- To su bili poljoprivrednici, frizeri, bankari, koji su se dragovoljno došli boriti u ovaj rat, a zatim su umrli na način koji ne možemo shvatiti - istaknuo je Malinowski.
Skrupulozan je u poštivanju ljudskih ostataka. Tijela koja je pronašao vraćena su na zemlju i ne želi dopustiti njihovo fotografiranje. Ali uz vojničku solidarnost, kod Malinowskog postoji i fascinacija. Tijela će biti sačuvana, pa će biti poput mumija, s kožom i kosom i odorama.