To je to što me zanima!

U igraonicama rade s djecom, ali ih nitko u tome ne kontrolira

Ne postoje jasni propisi kojima se reguliraju sigurnost i skrb djece u igraonicama, pa one i ne ispunjavaju uvjete za rad s mališanima. Ipak postoje neki standardi
Vidi originalni članak

Vangel Likuševski, voditelj splitske igraonice Čarobni grad u kojoj je prošle subote tragično stradao petogodišnji dječak, kaže da ne postoji zakon koji propisuje sigurnosne uvjete u igraonicama.

- Mi smo osnovali sportsko rekreativnu udrugu Čarobni grad i u sklopu nje otvorili sportsku igraonicu. Kad roditelji prvi put dovedu djecu, moraju se učlaniti u udrugu - objasnio nam je Likuševski. 

Usprkos nepostojanju zakona, u opremanju te igraonice postavljeni su natprosječni standardi.

- Radili smo prema iskustvima iz inozemstva. Sve igračke kupili smo od ovlaštenog proizvođača. Poštovali smo i neke standarde koje i nismo morali. Primjerice, sve su utičnice na visini od jednog i pol metra kao u vrtićima - rekao je Likuševski. Dodaje da na tri mjesta u igraonici piše kako su roditelji obavezni biti u igraonici dok im se u njoj djeca igraju. 

- Igraonice se ne osnivaju po Zakonu o predškolskom odgoju i naobrazbi nego po Zakonu o trgovačkim društvima. I tako se bez ispitivanja postojanja prostornih i kadrovskih uvjeta za odgoj djece organizira ‘poduka djece’. Inspekcije ne provjeravaju tehničke uvjete i sigurnost tih prostora - kazala nam je dječja pravobraniteljica Mila Jelavić te istaknula da roditelji djecu često povjeravaju osobama upitne stručnosti.

Idi na 24sata

Komentari 10

  • 03.11.2010.

    Dovoljno je baciti pogled u igraonicu, trgovačkog centra Ko...m,Špansko. Jedna osoba zadužena, za cijeli prostor, i ona naravno sjedi na ulazu i naplačuje ulaz, a u jednoj od prostorija, koja je kao mali disco klub, je širom otvoren prozor. Čudi me da koje djete nije palo s kata dole.

  • bogs 02.11.2010.

    Razdvojimo za početak dvije stvari. Ne očekuje se da grad ili igraonica skrbi o djeci, ona su odgovornost roditelja. Oprema je pak odgovornost onoga koji prodaje neku uslugu, u ovom slučaju udruge. Na njima je da ispoštuju standarde kako bi učinili mjesto sigurnim, to je njihova odgovornost. Dječak koji je preminuo jest bio pod nadzorom roditelja, no oprema nije bila ispravna. Nećemo očekivati da roditelji po cjeni od 35kn skrbe o vlastitom djetetu, tehničkoj ispravnosti tuđe opreme itd. Zna se odgovornost onoga tko je doveo djete, te onog koji prodaje neku uslugu. U parku, da mi djete poleti 5 metara u zrak koristeći ispravno ljuljačku radi recimo potrganih karika, a da grad isplaćuje mjesečno sredstva privatnoj firmi da održava taj park, zna se čija bi bila odgovornost. Sigurno ne roditelja.

  • bogs 02.11.2010.

    Opet se javlja ovaj nenormalan lik svojim degutantnim komentarima. Divno, imaju prava u obliku od 650 000kn mjesečnog utrška, nemaju obvezu poštivati mjere sigurnosti. Ili nije shvatio, nije dovoljno samo kupiti opremu; treba je također održavati te poštovati pravila koja nalaže proizvođač kako bi ostala sigurna. Znate, oni standardi o mjerama sigurnosti koji kažu da istovremeno na jednom trampolinu može biti manje od onih 3000 ljudi koje je Isus nahranio jednom ribicom. Nećete obveze, nećete prihvatiti odgovornost, u redu. Ja sam za to da vas se zatvori pa da nemate ni prava. Obzirom da je registrirana kao udruga, predlažem da ako već nisu zatraže od države subvencije ili malo poticajnih sredstava, davanja neka se oslobode, volontere neka uposle kao što već jesu, preko pola miljuna na mjesec neka utrže po običaju, a neka ne vode brigu o sigurnosti djece te ispravnosti opreme. Veoma etično poslovanje. No poslovna etika valjda nije također u zakonu.

Komentiraj...
Vidi sve komentare