Neke su vukovarske tragedije strašnije od drugih, a najstrašnija je zasigurno ona vukovarske Majke hrabrost Kate Šoljić koja je u Domovinskom ratu ostala bez četiri sina. Niko, Mijo, Ivo i Mato dali su svoje živote za Hrvatsku i majka Kata na njih je zbog toga bila iznimno ponosna.
PRATITE UŽIVO: Otkrivanje spomenika Kati Šoljić
Najstariji sin Niko imao je 49 godina kada je zarobljen u borbama prije pada Vukovara. Odveden je u koncentracijski logor Srijemska Mitrovica gdje su ga zvjerski mučili. Tamo je i ubijen je udarcem u glavu u prosincu 1991. godine. Iza njega ostala su tri sina. Drugi sin Mijo bio je tri godine mlađi. On je svoju obitelj, tijekom rata, sklonio u Zadar, a kada se vratio u Srijemske Čakovce vidjeti što mu je s kućom, zarobili su ga susjedi Srbi. Ubili su ga u kukuruzištu na dan pada Vukovara 18. studenog.
Treći Katin sin Ivo bio je jedan od zapovjednika Mitnice. Zvali su ga Veliki Joe. Imao je 43 godine kada je poginuo u proboju iz Vukovara. Upao je u četničku zasjedu pa je, pokušavajući se iz nje spasiti, skočio u Dunav. Utopio se u hladnoj i nabujaloj rijeci. I on je iza sebe ostavio troje tada malodobne djece. Četvrti sin Mato poginuo je na samom početku rata, u rujnu 1991. godine, pri pokušaju zauzimanja vojarne JNA u Vukovaru.
Posmrtne ostatke svojih sinova Kata je tražila 12 godina. Posljednjeg je pronašla Niku. Njegove kosti otkrivene su 2003. godine u neoznačenoj grobnici na groblju u Sremskoj Mitrovici, zapravo posve slučajno, jer nije položeno u masovnu grobnicu nego je pokopan u zabačenoj grobnici. Saznala je da je umro strašnom smrću; u bolovima od slomljenih kostiju. Kata je gorko plakala gledajući fotografije njegovih posmrtnih ostataka. Sin Mijo izvađen je iz bunara bez glave, dok su Ivu izvukli iz Dunava četiri godine nakon što je nastradao. Sve ih je pokopala u Vukovaru, jednog pored drugog. Svojom je tragedijom, ali i hrabrošću Kata postala simbol stradanja Vukovara i dobila nadimak 'vukovarska Majka hrabrost'.
"Ni jednog tijela, ni jednog groba nad kojim bih zaplakala. No, moji sinovi nisu dali svoje živote uzalud. Ostali su da brane svoj grad" govorila je Kata koja je u toj silnoj tuzi umrla 2008. godine u 85 godini. Cijeli njen život nalikovao je teškom životu njene majke koja se također zvala Kata, a koja je tijekom Drugog svjetskog rata također izgubila četiri sina. Kao djevojčica odrasla u Donjem Vukšiću nedaleko Brčkog u BiH, rano je ostala bez tate, braće koji su ubijeni kao vojnici NDH, a potom i bez mame koja nije dugo živjela nakon što su joj sinovi ubijeni. Umrla je od tuge. Kata se potom udala i rodila šestoro djece. Živjela je jedno vrijeme u Srijemskim Čakovcima, gdje se preselila zbog čestih maltretiranja jer joj je i suprug prošao pakao Bleiburga, a nakon smrti supruga preselila se s kćeri i zetom u Vukovar.
Tugovala je Kata i sa svojom kćeri Anom čiji je muž Ivan Vukojević također poginuo u Vukovaru. I Katina starija kći Marija i njezin suprug Stjepan Barišić, zajedno sa sinovima Tonijem i Zoranom, branili su Vukovar. Nakon njegova pada bili su zarobljeni i odvedeni u logor u Srijemsku Mitrovici, gdje su prošli pravi pakao. Zbog svega proživljenog Dr. Franjo Tuđman odlikovao je Katu Šoljić ordenom reda Danice hrvatske s likom Katarine Zrinske za osobite zasluge u promicanju moralnih i društvenih vrednota. Dobila je i nagradu 'Junakinja Domovinskog rata' od Udruge branitelja, njeno ime nosi i park na zagrebačkoj Trešnjevci, a sada će i grad Vukovar Kati i sinovima posvetiti spomenik.
Spomenik je rad akademskog kipara Vene Jerkovića, a podignut je zahvaljujući Udruzi 4. Gardijske brigade, Udruzi Oluje iz Podstrane. Gradu Vukovari i općini Podstrana te pukovniku Mirku Čondiću koji je inicijator ideje o podizanju spomenika ovoj vukovarskoj majci heroini. Otkrivanju spomenika danas će nazočiti i hrvatski predsjenik Zoran Milanović koji će, tom prilikom, i odati počast svim žrtvama Vukovara jer će 18. studenog sudjelovati u koloni sjećanja u Škabrnji.
POGLEDAJTE VIDEO: