Tisuće upaljenih svijeća, tek pokoja zvijezda na nebu, u mirnoj noći na blagdan Svih svetih i tužno brecanje zvona sa stare crkve Velike Gospe uz groblje u zabiokovskoj župi Zagvozd, gdje su mnogi Zagvožđani došli kako bi u ovoj svetoj noći bili nekako bliže sa svojim pokojnicima.
Ovaj drevni običaj od pamtivijeka se zadržao u ovoj zabiokovskoj župi, kao rijetko gdje više.
"Rijetko se još na ovakav način breca po našim župama jer danas je sve suvremeno i moderno, pa su i zvona na struju, ali kod nas ne, barem u ovoj noći. Ovako je brecao moj djed, moj otac, njegov djed, danas ja i moja unučad", govori nam 74-godišnji Ivica Buljubašić, kojeg je njegov pokojni otac od malih nogu, baš kao i svi tada očevi, u noći Svi svetih dovodio na groblje brecati.
Na nešto više od osam metara visine dva su zvona, 'muško' teže s južne strane zvonika i 'žensko' nešto kilogramima lakše sa sjeverne strane zvonika.
"Ovo muško je teško 220, a žensko 140 kilograma. Onaj jezičak unutar zvona je težak 12 kilograma. I kako krenemo u šest sati poslijepodne kad pada noć, ne prestajemo brecati sve do u zoru Dušnog dana. Dok brecamo jezičak zvona udara samo u jednu stranu zvona", nastavljaju Vinko i Ivan Drlje.
I dok jedni završe sa svojim brecanjem doći će drugi iz zagvoških zaseoka nastaviti tamo gdje su oni stali, jer kako to reče Ivica Buljubašić. koji breca skoro 70 godina: