Svaki dan u tiskanom izdanju 24sata stručnjaci, profesori i učitelji, roditelji i djeca, obični ljudi i znanstvenici upozoravat će na probleme, otkrivati rješenja i objašnjavati slučajeve koji mogu pomoći da imamo bolje obrazovanje za bolju Hrvatsku.

Gotovo 60 posto učenika osmih razreda domaće zadaće, lektire i slično ‘često’ ili ‘gotovo uvijek’ piše u posljednji čas. Njih 40 posto prepisuje domaće zadaće. Premda bi bilo naivno, a možda i neispravno, inzistirati da učenici međusobno ne dijele domaće zadaće, zabrinjava postotak onih koji to čine ‘često’ i ‘gotovo uvijek’. Posebno je zabrinjavajuće da slabiji učenici, oni kojima bi rješavanje zadaće najviše koristilo, gotovo ih uvijek prepisuju. 

Zadaće gube smisao i svrhu, navode u prvoj seriji istraživanja “O učenju” autori dr. Zrinka Ristić Dedić i dr. Boris Jokić s Instituta za društvena istraživanja, koje su napravili u suradnji sa Županijskim stručnim vijećem pedagoga. Sudjelovalo je 109 zagrebačkih osnovnih škola, svaka s dva razredna odjela, četvrtim i osmim razredom. Slična, poražavajuća situacija je i s pripremom za testove - pismene i usmene.

Poražavajuća situacija za sve

- Učenici 4. razreda, njih 30 posto, uči isključivo prije testa i usmenog ispitivanja, a u osmom razredu gotovo dvije trećine učenika - kažu autori.

Što se tiče priprema za nastavu, navike su u obje generacije gotovo iste. Za školu se pripremaju između 30 minuta i jednog sata u danu, a nešto više od četvrtine učenika 4. i 8. razreda ne priprema se za školu ili im priprema traje manje od 30 minuta. Djevojčice su, najčešće, puno odgovornije. U četvrtim razredima djeca najviše vremena doma posvećuju ponavljanju Prirode i društva.

- Program je izrazito širok, pokrivajući sadržaje od uvjeta života preko ljudskog tijela do povijesti Hrvatske, i izrazito opterećen činjenicama - objašnjavaju u istraživanju. 

Osmaši najviše uče povijest i biologiju. Zaključuju da ovi rezultati, ako uzmemo u obzir i to da čak 90 posto 14-godišnjaka želi na studij, dokazuju kako postoji veliki problem u našem obrazovnom sustavu.

- Premda se činjenica da je studiranje postalo univerzalan cilj može činiti pozitivnom, ona je i zabrinjavajuća jer za značajan dio učenika visoke aspiracije mogu postati i izvor frustracija te mogu imati i izrazite negativne društvene posljedice - objašnjavaju.

Lajkaj stranicu Bolje obrazovanje, bolja Hrvatska na Facebooku