Inspekciji Ministarstva zdravstva trebalo je tjedan dana da izađu na teren. Zašto nisu došli odmah? Jesu li se trebali dogovoriti s odvjetnicima što će tko reći? Tko ovdje koga štiti? Mjesec i pol dana mi nemamo ni jednog odgovora, a imamo tisuće pitanja. Nitko iz te inspekcije nije došao pitati obitelj što bi oni imali reći o tijeku njegova liječenja. Frano nije živ i ne može govoriti. On se ne može braniti. Zato smo mi tu za njega i vikat ćemo u njegov glas, kažu nam prijatelji (podaci poznati redakciji, nap. a.) tragično preminulog Frane Borovine, 26-godišnjaka iz Blata na Korčuli, čiji se život ugasio zbog posljedica neliječene upale uha i kojega su s Lastova, gdje se zatekao zbog posla, osam sati i 38 minuta prevozili u Opću bolnicu Dubrovnik. Preminuo je zbog meningokokne sepse i upale pluća. U cijeli slučaj uključio se i DORH, no rezultata njihove istrage još nema.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Zašto se šuti u slučaju smrti Frane Borovine? Zašto nemamo ni jedan odgovor od DORH-a, a prošlo je mjesec i pol dana? Tko je odgovoran, pitamo se svi. Krivac postoji jer mladić nije adekvatno liječen. Strahujemo za sve nas da se ne daj Bože ovako nešto ponovi. Kako se to uopće moglo dogoditi u 21. stoljeću, da nakon tri odlaska po liječničku pomoć nitko nije detaljno pregledao i liječio tešku upalu uha? Je li moguće da se tako lako umire od upale uha? Navodno su ga klinički pregledali. A znamo svi da mu je netko dao antibiotik ili da je barem netko izvadio krv, sad bi bio među nama. Tražimo odgovore i ne odustajemo. Želimo pravdu za našega Franu. I još nešto bitno. Cijelo vrijeme skreće se pozornost na transport, koji je i uvelike odgovoran, ali zašto u fokusu nije činjenica da je neadekvatno liječen već na početku što je dovelo do tragičnog završetka. To je nemar i propust liječnika - upozoravaju njegovi prijatelji. Kažu nam i da još nisu uspjeli doznati koji je to liječnik dežurao na hitnoj tu noć kad je Frano došao s nepodnošljivim bolovima.
- On je u tri ujutro s teškom glavoboljom završio na hitnoj s upaljenim uhom. Doktor je spavao. Medicinski brat ga je primio te mu dao injekciju za bolove i kapi za uši. Čemu onda služi doktor na hitnoj ako spava? Onda ga ni ne trebamo. Frano je došao na hitnu, vrata su bila zatvorena, nije ni znao da postoji zvono. Vratio se kod majke i rekao joj da ne može od bolova više, da će se baciti kroz prozor. Majka mu je rekla da pozvoni, htjela je ići s njim, ali on je nije htio gnjaviti i pošao je opet sam. Tko bi išao u tri ujutro na hitnu ako nije neizdrživa bol? Mi ne znamo koji je uopće doktor bio dežuran. Nalaz ne postoji. Medicinski brat mu je rekao da se javi obiteljskoj liječnici, on je otišao koji dan kasnije. Prespavao je jer noćima prije nije spavao od bolova. Njegova doktorica mu je rekla da nastavi s kapima. Nalaza nije bilo. I baš zato ona je kao doktorica bila dužna pitati na hitnoj što su oni tamo obavili. Sve što je rečeno to je laž, jer da je bio pregledan, sve bi se vidjelo. Red je da mu vadiš krv. Sve nas ovo boli i ne možemo se pomiriti da smo ga izgubili. Toliko tuge i jada, da mladoga čovjeka pokopamo zbog upale uha. Samo da su mu krv izvadili on bi bio živ. Toliko je to neshvatljivo, toliko pitanja bez odgovora, naš Frano je bio duhovit, nadaren, vrijedan, bio je pun života, a oni su ga ugasili - ogorčeni su njegovi prijatelji dodajući kako se njegovoj obitelji nitko ne obraća niti ih što pitaju.
Dapače, pripremaju novi prosvjed, a kad konačno dobiju papire o njegovoj smrti slijede i novi koraci. U život ga vratiti ne mogu, ali mogu dati sve od sebe da nitko više ne iskusi bol zbog nepravednoga gubitka voljene osobe.
Podsjetimo, Frano je preminuo 24. ožujka ove godine u dubrovačkoj bolnici nakon što je transportiran trajektom, pa preko otoka Korčule, potom opet trajektom do Orebića i cestovnim putem do Dubrovnika. Tijekom tog prijevoza više puta su ga reanimirali, no bez uspjeha. Ministarstvo zdravstva inspekcijski nadzor je završilo, no iako su prvo obećali da će javnost imati uvid po njegovu okončanju, predomislili su se najavivši da će pričekati s objavom dok DORH ne završi istragu. U međuvremenu je održana i sjednica Odbora za zdravstvo u Hrvatskom saboru na kojoj je izlaganje održala i Ema Milović, liječnica s Lastova. Iznijela je sve slučajeve u kojima su morali improvizirati kako bi nekome spasili život, čime je dokazala da Frano nije “izolirani slučaj”, kako je to predstavila ministrica zdravstva Irena Hrstić.