Ako krepam, nazovi ...., stajalo je na natpisu na zidu iznad kreveta, mjesta gdje je Ivo Weber, hrvatski branitelj i teški invalid provodio sve svoje vrijeme više od deset godina. Molio je Weber da uz stepenice na ulazu u zgradu u Jeretovoj ulici u Splitu gdje je živio postave rampu za osobe s invaliditetom kako bi mogao izaći vani, ali nitko nije imao dovoljno sluha da se to realizira. Weber je tako ostao zarobljen u svom stanu. Zbog brojnih zdravstvenih problema nije se mogao kretati.
Tužna priča o čovjeku kojega je sustav zaboravio nedavno je potaknula Andriju Lipanovića iz Udruge osoba i djece s invaliditetom 'Vjeruj i djeluj' da pokuša pokrenuti stvari. Organizirao je humanitarnu akciju. I uspio je nešto postići, ali Weber to nije dočekao.
- Patronažna medicinska sestra koja ga je obilazila me nazvala i izvijestila me da Ivo više nije među nama. Mi smo još izvan sebe. U petak je trebao biti u Krapini, u toplicama. Ekipa iz Udruge HOS-a, odnosno Jurica Jukić alarmirao je Ministarstvo branitelja, odnosno samog ministra Tomu Medveda koji je pak angažirao tajnika u Splitu. On ga je i obišao. Odradili smo dobar posao, međutim, Ivo to nije doživio. Srce nije izdržalo. U toplicama je trebao ići na rehabilitaciju, trebao je raditi na tome da malo smršavi, da mu se malo zdravlje poboljša, da se koji put i nasmije. Zadnjih dana je bio sretan, jedva je čekao polazak, ali nažalost, nije ga dočekao. Preminuo je radujući se novom početku i nekim boljim danima za njega. Bio je zanemaren od sustava, i sam je dignuo ruke od sebe, ali posljednja dva tjedna uspjeli smo ga vratiti u život. U utorak smo pričali na telefon, a danas ga nema. Otišao je na bolje mjesto – kaže nam Andrija Lipanović kojemu je, kaže, došlo plakati kad je vidio kako jedan čovjek može toliko biti nebitan svima, institucijama koji su mu dužne i koje bi mu trebale pomoći.
Što se tiče rampe koja bi mu bila omogućila da izađe iz zgrade, Lipanović kaže kako su to bili problemi na razini Grada.
- Riječ je o imovinskim zavrzlamama između privatnog vlasništva, odnosno zgrade kao takve i javne površine. Grad nije dozvoljavao da rampa za osobe s invalititetom izlazi na javnu površinu. Ma to su sve besmislice. Upravo sam razgovarao s gospodinom iz tvrtke za ugradnju dizala, govori mi, vidio sam vijesti. A ja sam samo rekao: 'Ništa, obustavljamo akciju' – zaključuje Lipanović.
Ivi Weberu je, dodajmo, prije tri i pol godine amputirana desna noga. Pomagali su mu susjedi, prijatelji i sestra.
Kako doznajemo u Gradu Splitu, ugradnja rampe za osobe s invaliditetom nije njihova nadležnost jer je riječ o privatnom vlasništvu pa shodno tome, nemaju nikakvu zakonsku ovlast investirati. Suglasnost da rampa izađe na javnu površinu, dodaju nam, može se dobiti bez problema. Također, iz Grada Splita navode i kako u Upravnom odjelu za komunalne poslove nije zaprimljen nikakav zahtjev. Upućuju nas na nadležno Ministarstvo branitelja u kojem postoji niz pravilnika za ovakve slučajeve.
Kako zasad doznajemo u Ministarstvu branitelja, Weber im se nije obratio s nikakvim zahtjevom, ali čim su čuli za njegov slučaj angažirali su se da mu se pomogne i po pitanju zdravlja i pokretljivosti. Službeni odgovor objavit ćemo po primitku.