U analizama pretežu pozitivni naglasci. Time je, nedvosmisleno, na najvišoj razini potvrđena visoka reputacija hrvatske države: smatra se da će ona imati što reći u odlučivanju o kriznim žarištima u svijetu. Od onoga tko stvara probleme, postali smo onaj tko rješava probleme - doduše, prije vanjske nego svoje. Na ovaj je način dano ubrzanje i prijamu Hrvatske u EU i NATO. Vijeće sigurnosti možda bi, ipak, kao i NATO, moglo stvarati i kolateralne štete: pojedini svjetski problemi rješavaju se bombardiranjem i okupacijom, kao u slučaju Iraka, što bi Hrvatsku - ako bude sudjelovala u donošenju takvih odluka - moglo suočiti s pojačanim sigurnosnim rizicima. Budemo li, ma i s najboljim namjerama, sudjelovali u iskrcavanju bombi u tuđe dvorište, netko se uvijek može sjetiti da nam vrati oko za oko, a bombu za bombu.