Sin Marko ima dvije i pol godine i često mu baka i ja pričamo o njegovom djedu Marku Živkoviću po kojem je dobio ime. Vodimo ga i na sve obljetnice, a u vojarni na Plesu koja nosi ime njegovog djeda bio je i lani. Obožava avione i helikoptere, uvijek ih primjećuje i prati na nebu, ispričala nam je Marina Cvitković - Živković držeći sina u naručju.

Njezin otac Marko, prvi pilot Hrvatskog ratnog zrakoplovstva poginuo je u rano jutro 2. prosinca 1991. kod mjesta Otok, nakon što su propali svi pokušaji neprijatelja da se djelovanje postrojbe zaustavi. Nakon osam bezuspješnih pokušaja, na nesreću, iz devetog im je pokušaja pošlo za rukom prekinuti zadaću Antonova -2 i živote Marka Živkovića, Mirka Vukušića, Ante Plazibata i Rade Grive. Posmrtno je Marko Živković dobio čin pukovnika HV, a vojarna na Plesu od 2012. godine nosi njegovo ime. Marina se nada da se djela njezinog oca neće zaboraviti. 

Kako nam je ispričala u razgovoru prije par godina, oca je izgubila sa nepunih pet godina. Budući da je bila malena djevojčica, živih sjećanja iz tog razdoblja očeve pogibije nema. Ima samo snimke na kojima vidi sebe kako čvrsto drži mamu za ruku i ne zna što se zapravo oko nje događa.

- Možda i bolje da ne pamtim to vrijeme kada je poginuo. O mojim sjećanjima najbolje govore fotografije i svaka fotografija priča mi neku drugu priču - more, skijanje ribolov, razna natjecanja u kojima su sudjelovali padobranci, zmajevi, avioni... Svaka ta fotografija djelić je jednog života. Na tim fotografijama na očevu licu nije bilo ni mrvu strogoće. Samo blag pogled i osmijeh mladog čovjeka koji je uživao u životu sa svojom obitelji - rekla nam je tada Marina. Oca je opisala kao čovjeka od malo riječi, ali puno djela. 

.-  Nije prezao ni od ničega da se ostvari hrvatski san i uvijek u meni ostaje nada da će to biti prepoznato te da će njegova slika i djelo zauvijek živjeti u hrvatskoj povijesti - rekla nam je Marina.